Pratite nas

Sudbine

Najljepši poklon Mehmedu Zukanoviću za 86. rođendan: SADA OPET SANOM MOŽE DA VOZA SVOGA “FIĆU”

Published

on

Najstarijem “fići” u Sanskom Mostu, čiji je vlasnik Mehmed Zukanović, ovih dana udahnut je novi život, nakon što je više godina bio u potpuno nefunkcionalnom stanju.

Članovi porodice Zukanović odlučili su da obraduju ovog 86-godišnjaka, svoga najstarijeg člana, pa su u tajnosti angažovali mehaničare koji su restaurisali automobil proizveden davne 1962. godine.

“Znali smo koliko je Mehmed vezan za svoga ‘fiću’, jer ga je vjerno služio u najboljim godinama života, pa smo odlučili da ga ovako iznenadimo. Automobil je dugo vremena bio u neupotrebljivom stanju, još od dana kada su Sanski Most pogodile velike poplave, pa je i ‘fićo’ tada nastradao u garaži”, kaže Jasmin Zukanović, Mehmedov sin.
Dodaje kako se njegov otac od tada, što zbog godina, što zbog sudbine svoga ljubimca, ohladio od vozila i uopšte vožnje, ali da mu je uvijek bila želja da “fićo” ponovo proradi. To se i dogodilo, zahvaljujući mehaničarima, ocu i sinu, Edinu i Dini Kurbegoviću, koji su duže od godinu dana vrijedno radili na rekonstrukciji oldtajmera i ovih dana radove priveli kraju.

Kažu kako je bilo dosta posla na ovom ljepotanu te da nije bilo lako nabaviti sve originalne dijelove koji su nedostajali ili su bili pohabani, ali su posao uspješno priveli kraju. Na rekonstrukciji su radili skoro 18 mjeseci.

“Sve je koštalo nekoliko hiljada maraka, iz automobila je trebalo izbaciti dosta mulja i prljavštine koji su se nakupili još od poplava, bilo je tu dosta popravki”, kažu Kurbegovići.

Vlasnik ističe kako je veoma radostan, jer mu je u poznim godinama života jedna od želja bila da neko udahne dušu u njegovog mališana. Dodaje kako je u poodmaklim životnim godinama te se više ne usuđuje sjesti za volan, ali se nada kako će “fiću” registrovati i voziti ostali članovi porodice.

“Ovo je jedini automobil koji sam kupio u životu i sjećam se da je to bila tek druga serija koja je izašla s proizvodnih traka ‘Zastave’, prisjeća se stariji Zukanović.

Pojašnjava da je licencu za proizvodnju ove vrste automobila od Italijana dobila kragujevačka ‘Zastava’ te da je ‘fićo’ postao vremenom automobil pristupačan širokim narodnim masama u bivšoj Jugoslaviji. U porodici Zukanović uživao je poseban status, na koji su, kako Mehmed kroz smijeh kaže, ostali ukućani ponekad bili i ljubomorni.

“Dolazili su mi ranije kolekcionari starih automobila iz Zagreba i interesovali se za ‘mališana’. Rekao sam im da nema tih para za koje bih ga prodao”, kaže ponosni vlasnik, dodajući da bi time “prodao” i dio svog života.

Podsjećamo da je “fićo” u bivšoj Jugoslaviji imao status nacionalnog automobila, a njegova proizvodnja, po licenci italijanskog FIAT-a, započela je davne 1955. godine. Kragujevačka fabrika potom 1962. godine počinje serijsku proizvodnju vlastite verzije automobila pod markom zastava 750, a Mehmedov “fićo” proizveden je samo godinu dana kasnije.

Zanimljivo je kako se na ovom modelu vrata otvaraju na kontra stranu, pa je zbog svega ovaj primjerak veoma rijedak i cijenjen kod ljubitelja i kolekcionara starih vozila. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending