Gotovo svako će reći isto: “Nekad se znao red.” Znalo se ko je roditelj. Ko je učitelj. Ko je trener. Ko je šef. Ko je stariji. Ko ima odgovornost.
Niko nikog ne sluša
Danas, kaže se, niko nikoga ne sluša. Djeca raspravljaju s roditeljima. Učenici sa nastavnicima. Igrači s trenerima. Radnici s direktorima. Svi imaju mišljenje, svi traže objašnjenje, svi sumnjaju.
Na prvi pogled, izgleda kao da je autoritet nestao.
Ali istina je složenija.
Nekad se autoritet nije gradio povjerenjem, nego strahom. Poštovalo se jer se moralo. Jer je postojala kazna. Jer je postojala moć. Jer nije bilo izbora.
Roditelj je bio u pravu jer je roditelj.
Učitelj jer je učitelj.
Šef jer je šef.
Nije se pitalo zašto. Nije se objašnjavalo. Nije se pregovaralo.
Mnogi su se “pristojno” ponašali, ali iznutra nosili frustraciju, strah i tišinu.
Danas toga ima manje.
Ljudi više ne prihvataju autoritet samo zato što neko ima funkciju. Traže objašnjenje. Traže dosljednost. Traže poštovanje.
To je, u suštini, napredak.
Ali problem nastaje kad se ta zdrava sumnja pretvori u stalno osporavanje.
Internet je tu mnogo toga promijenio.
Svako može komentarisati. Svako može kritikovati. Svako može “razotkriti”. Autoriteti se ruše jednim klikom. Greške se ne zaboravljaju. Privatne slabosti postaju javne.
Ranije si poznavao autoritet u svojoj ulici, školi, firmi. Danas ga porediš sa stotinama drugih na mrežama. I uvijek ćeš naći nekoga ko izgleda pametnije, uspješnije, uvjerljivije.
Tako povjerenje slabi.
Drugi problem je što su mnogi autoriteti sami potkopali svoju poziciju.
Roditelji koji ne slušaju djecu, ali traže poslušnost.
Nastavnici koji ne poštuju učenike, ali očekuju respekt.
Šefovi koji traže lojalnost, a ne nude sigurnost.
Takav autoritet ne traje. Poštovanje se ne može narediti. Ono se gradi.
Treći razlog je promjena vrijednosti.
Danas se cijeni brzina, snalažljivost, samopromocija. Ljudi koji su glasni često dobiju više pažnje od onih koji su kompetentni. Popularnost zamjenjuje stručnost. Vidljivost zamjenjuje kvalitet.
U takvom sistemu teško je razviti stabilne figure kojima se vjeruje.
I onda dobijemo paradoks.
Pogrešna mjesta
S jedne strane, ljudi govore da “nema autoriteta”. S druge strane, slijepo prate influensere, gurue, lažne stručnjake i motivacione govornike.
Autoritet nije nestao. Samo se preselio na pogrešna mjesta. Pravi autoritet nikad nije bio u galami, sili ili tituli. Bio je u znanju, dosljednosti, pravednosti i primjeru.
Ljudi slušaju one koji ih poštuju.
Prate one koji žive ono što govore.
Vjeruju onima koji priznaju grešku.
Možda nam danas ne treba više “strogoće”. Možda nam treba više kredibiliteta.
Jer autoritet bez povjerenja je samo funkcija. A povjerenje bez autoriteta je haos.
Ravnoteža između ta dva je ono što nam danas najviše nedostaje.
(Naj portal)
Pročitajte još:
NAJ TEMA Ako ti danas ništa ne ide – ovo trebaš pročitati!
NAJ TEMA Sve što je sada, jednog dana će biti prošlost
Zaboravite guglanje: Saznajte kako ChatGPT može pronaći savršeni poklon za vas u nekoliko klikova
Saznajte i ovo:
NAJ TEMA Kako nas muzika vraća u vrijeme koje više ne postoji: Nije do pjesme – do nas je!
