U skoro svakom razgovoru danas možeš primijetiti isto: niko nije kriv!
Ako nešto ne uspije — sistem je kriv.
Ako se zakasni — gužva je kriva.
Ako se pogriješi — okolnosti su krive.
Ako se obeća pa ne ispuni — “desilo se nešto”.
‘Moja greška’
Rijetko ćeš čuti jednostavno: “Moja greška.”
Ne zato što ljudi ne znaju da su pogriješili, nego zato što su naučili da je sigurnije opravdavati se nego preuzeti odgovornost.
U društvu u kojem se greške javno kažnjavaju, ismijavaju i pamte, ljudi razvijaju mehanizam odbrane. Prije nego što iko stigne da ih kritikuje, oni već nude objašnjenje. Već imaju priču. Već imaju alibi.
Tako nastaje kultura opravdavanja.
Roditelji brane djecu i kad nisu u pravu.
Radnici krive šefove.
Šefovi krive radnike.
Političari krive prethodnike.
Svi krive nekoga drugog.
Odgovornost kruži, ali rijetko stane kod pravog mjesta.
Društvene mreže su taj proces ubrzale.
Svaka greška postaje javna. Svaka pogrešna rečenica se snima. Svaki loš potez ostaje zabilježen. Ljudi se boje “linča”, pa unaprijed grade odbranu.
Ne pitaju se: Šta mogu naučiti iz ovoga? Pitanje je: Kako da se izvučem?
Vremenom to postane navika.
Počneš vjerovati vlastitim izgovorima. Počneš misliti da si uvijek imao opravdan razlog. Da si uvijek bio žrtva okolnosti. Da nikad nisi imao pravi izbor.
A to je opasno.
Jer čovjek koji stalno traži opravdanje, polako gubi osjećaj kontrole nad vlastitim životom. Sve mu se “dešava”. Ništa ne bira. Ništa ne mijenja.
Postaje pasivni posmatrač vlastite sudbine.
Naravno, postoje situacije kad okolnosti zaista jesu teške. Kad su ljudi ograničeni, pritisnuti, blokirani. Nije sve crno-bijelo. Nije sve stvar volje.
‘Nisam ja kriv’
Ali razlika između zrele osobe i nezrele nije u tome da li ima probleme — nego da li ih priznaje.
Zrela osoba kaže: “Pogriješio sam. Pokušaću bolje.” Nezrela kaže: “Nisam ja kriv.”
Zrela osoba vidi grešku kao lekciju. Nezrela kao prijetnju.
Društvo koje stalno opravdava, a rijetko preuzima odgovornost, teško napreduje. Jer promjena počinje tek kad priznaš da imaš udio u problemu.
Bez toga, svi stoje u mjestu.
Možda bi nam svima bilo lakše kad bismo češće govorili jednu jednostavnu rečenicu: “Nije bilo savršeno. Mogu bolje.”
U toj rečenici nema slabosti. Ima snage.
(Naj portal)
Pročitajte još:
NAJ TEMA Ako ti danas ništa ne ide – ovo trebaš pročitati!
NAJ TEMA Sve što je sada, jednog dana će biti prošlost
Zaboravite guglanje: Saznajte kako ChatGPT može pronaći savršeni poklon za vas u nekoliko klikova
Saznajte i ovo:
NAJ TEMA Kako nas muzika vraća u vrijeme koje više ne postoji: Nije do pjesme – do nas je!
