KAKO SU SARAJLIJE U SKENDERIJI RASPLAKALE JOVICU PETKOVIĆA?
Snimak, kojeg vam poklanjamo, nastao je u aprilu 2003. godine u sarajevskoj „Skenderiji“, koja nosi ime slavnog košarkaša Mirze Delibašića.
Tada je Kemal Monteno održavao svoj solistički koncert kojeg je nazvao „Kemo i prijatelji“. U prepunoj dvorani, pred oko blizu 8.000 posjetilaca, legendarni sarajevski kantautor okupio je brojna estradna lica, koja su stasala u Sarajevu, te cijelog života bili muzički ambasadori Šehera sa Miljacke i Bosne ponosne.
Javnosti je malo poznato da su Kemala Montena kao dječaka zvali „mali Zaim“, jer je samo pjevao Zaimove pjesme. A Zaimu se svidjelo kako on to radi, te je mlađahnom Montenu bio velika podrška na početku karijere.
Monteno to nikada nije zaboravio, pa se na oproštajnom koncertu prisjetio Zaima, Tome, Silvane, Šerbe, Himze… Erupciju oduševljenja izazvao je kada je najavio Zaimovog sina Nedžada Imamovića i čuvaneog harmonikaša i kompozitora Jovicu Petkovića, koji se inače još u ranoj mladosti okumio sa Zaimom Imamovićem.
Ovacije i aplauzi koje mu je sarajevska publika uputila, natjerale su Jovici suze na oči. Možda je to i najveće priznanje slavnom kompozitoru koji je, iako je rodom iz Srbije, cijeli svoj radni vijek proveo u Sarajevu; njega Bosna prigrlila, a on Bosnu u srce utkao te joj poklonio na desetine sevdah pjesama: „Da sam ptica“, „Sa Igmana pogledat je lijepo“, „Šeher grade Banja Luko mila“, „Kada moja mladost prođe“, „Halka kuca na vratima“, „Dani dugi ko godina“, „Bosno, zemljo moja mila“, „Opančići pleteni“….
Jovica je cijeli svoj radni vijek proveo u Narodnom orkestru RTV Sarajevo, a nakon penzionisanja osamdesetih godina prošlog vijeka, otišao je u Beč, gdje je vodio školu harmonike.
Preminuo je 15. septembra 2015. godine u staračkom domu u Beču. Pet godina kasnije, u novembru 2020. napustio nas je i Nedžad Imamović.
(Naj portal/E. Milić)
View this post on Instagram
