Pratite nas

Sudbine

Načelnik Starog Grada Hadžibajrić se još jednom pohvalio: IŠKOLOVAO BLIZANCE AMERA I AMADA MILAIMIJA ZA DOKTORE

Published

on

U vremenu kada se sve više mladih ljudi odlučuje da svoju budućnost gradi daleko od naše zemlje, vrijedni su pažnje i podrške svi oni koji se odluče izboriti za obrazovanje, posao i karijeru upravo ovdje i svojim primjerom pokazati da se može uspjeti.

Upravo takvi su dvadesetpetogodišnji braća blizanci, doktori Amer i Amar Milaimi, dugogodišnji stipendisti Općine Stari Grad, koji ne samo da su u roku završili Medicinski fakultet u Sarajevu, nego su za svoje izuzetne rezultate i prosjek ocjena 9,4 i 9,3 dobili i priznanja Srebrene značke univerziteta u Sarajevu.
Kako bi čestitao ovim sjajnim momcima koji su ponos svoje općine, braću Milaimi ugostio je općinski načelnik Ibrahim Hadžibajrić koji im je uručio novčane nagrade i plakete.

“Oduvijek smo znali da će ovi mladi momci uspjeti i zato smo im bili podrška. Tokom cijelog studija bili su naši stipendisti i posebno sam ponosan na njihov uspjeh. Sretan sam kada vidim ovako mlade ljude koji su odlučni da uspiju i znaju šta žele. Pred Amarom i Amerom je sigurno sjajna budućnosti, a naša vrata će im uvijek biti otvorena za svaku podršku – poručio je načelnik Hadžibajrić.

Amar i Amer Milaimi su rođeni 1997. godine. Nakon osnovne škole završili su Gimnaziju i Srednju muzičku školu poslije čega su upisali Medicinski fakultet na Univerzitetu u Sarajevu.

Da se njihov trud isplatio najbolje pokazuje činjenica da su obojica već zaposleni mladi ljekari koji rade ono što najviše vole – pružaju zdravstvenu pomoć svojim sugrađanima. Već četiri mjeseca zaposleni su u Domu zdravlja Olovo i Domu zdravlja Breza, kao ljekari opšte prakse, a istovremeno rade i u Hitnoj službi. Po završetku specijalizacije, imaju velike ambicije: Amer se opredijelio za neurohirurgiju, a Amar za kardiologiju.

“Ja sam se davno opredijelio za neurohirurgiju, jer me oduvijek interesuje. Imao sam priliku da volontiram na tom polju, a angažovan sam i na naučno – istraživačkom radu. Ovo je naša zemlja i ostat ćemo ovdje, ali voljeli bismo kao i svi eksperti i stručnjaci u jednom trenutku otići na edukaciju širom svijeta jer je to način za sticanje dodatnog znanja, da naučimo nešto novo i da to jednog dana implementiramo ovdje mlađim generacijama – ispričao je Amer Milaimi.

O dosadašnjem iskustvu u radu priča s osmijehom i kaže da se susretao sa raznim slučajevima.

“Kroz ova četiri mjeseca, posebno u Hitnoj službi, susretao sam se sa svim: od otvorenih preloma, povreda izazvanih testerom, motorkom, padom drveta na glavu, do različitih aritmija i infarkta. Kada se susretnete sa tim od vas se očekuje da donesete odluku šta je ispravno jer u tom trenutku život tog čovjeka zavisi od vaše odluke i to je velika odgovornost dodao je Amer.

Inače, za Hažibajrića kažu da je načelnik “na svoju ruku”. U Sarajevu je malo onih iz političkog svijeta sa kojima govori, OPćinu Stari Grad drži pod svojom kontrolom. Na drušzvenim mrežama svakoddnevno objavljuje svoje aktivnosti I lijpim pričama “kupuje” biračko tijelo. One ružne ne objavljuje. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending