Egipat se jedno vrijeme poprilično zabavljao prepričavajući jednu “kockarsku priču” iz malog sela u delti Nila, pedesetak kilometara daleko od Kaira. Naime, tamošnji kafedžija, 25 – godišnji kockar, prijavio je obližnjoj policijskoj stanici “otmicu njegove žene”. Kako kažu mještani veoma lijepu, mladu i vragolastu suprugu oteli su mu naoružani banditi koje navodno nikada nije vidio.
Policajci su se naravno dali u potragu za zločincima i , korak, po korak istraga ih je odvela na sasvim drugu stranu. “Otmičari” kako se ispotavilo, nisu bili ni nepoznati, ni naoružani, niti su pripadali nekakvim posebnim zločincima, osim ako se strast za kockanjem i lijepim ženama ne smatra zloćinom.
Sve se zapravo dešavalo u kafani nesretnog muža, uostalom kao i mnogih drugih večeri. Za kartaškim stolom kafedžijinim te večeri sve je bolje išlo njegovim stalnim kockarskim pajtašima, pa je ovaj ubrzo ostao bez prebijene pare.
Pobjednici, ne baš otporni na čari kafedžijine žene, predložili su “očerupanom“ mužu posljednju u kartama dobro soluciju: neka žena bude ulog za posljednju partiju koja se igra “na sve ili ništa”. Kako se to obično dešava u ovakvim situacijama, koje je već i narod ovjekovječio u onoj poznatoj “Nije majka sina karala što se uvalio, već što se vadio”, kafedžija je rođenu suprugu jednostavno prokockao.
Dar-mar je nastao kada su njegovi partneri pošli da naplate “dobitak” i da njegovu ženu povedu. Došlo je do gužve, proradili su i noževi, bilo je nekoliko ranjenih, ali dug je ipak naplaćen. Priča o “otmici” nije prošla. Zlobnici po Kairu sada pričaju kako mladom kafedžiji dnevno stiže bezbroj pisama od egipatskih muževa koji traže da im kaže ko su bili njegovi kartaški partneri, i gdje se mogu naći. Mušterija za takvu vrstu kocke, očito, ima mnogo. (Naj portal/AS)
