Pratite nas

Sudbine

Na pčelinjaku Miće Mudrinića: MEDO RAZVALIO OGRADU, UŠAO U DVORIŠTE I POČASTIO SE MEDOM

Published

on

Mještani podgrmečkih sela na području općine Sanski Most već dugo su u strahu od medvjeda koji su, kako kažu u šali, postali domaće životinje.

Da je to tako, svjedoči i primjer Miće Mudrinića, mještanina sela Dabar, kojem je odrasli medvjed polupao košnice te se počastio još nezrelim voćem.

Vlasnik kaže kako je jučer svojoj kući došao iz Banje Luke, gdje u poslijeratnom periodu živi, te da ga je dočekala razvaljena ograda.

„Prvo sam pomislio da je neko udario autom, a kada sam pregledao imanje, shvatio sam šta se dogodilo. Možete zamisliti kakva je snaga bila potrebna da se polomi željezni direk i pogužva ograda, nakon čega je ušao i u dvorište – kaže Mudrinić.
.
Na meti ovog grmečkog predatora bile su pčelinje košnice, gdje nije zatekao mnogo meda, s obzirom na to da je protekla sezona bila slabija, a vlasnik kaže kako ih je medvjed razlupao desetak.

Potom se uputio u voćnjak i dao se u berbu još nedozrelih jabuka i krušaka, a Mudrinić kaže kako je medvjed pri tome pokazao nevjerovatne penjačke sposobnosti.

Ovaj podgrmečki domaćin kaže kako je u proteklom periodu imao nekoliko susreta s medvjedom te dodaje kako je jedan bio posebno kritičan.

Dodaje da ga je medvjed iznenadio dok je zatvarao ogradu, a susret s šumskom grdosijom, kako navodi, nikada neće zaboraviti:

„Kada sam se okrenuo, ugledao sam ga na putu, bio je ogroman i približavao mi se korak po korak. Zaledio sam se od straha, brže-bolje zatvorio sam kapiju i počeo udarati o nju željeznim lancem s katancem. On je zastao, uzdigao se na zadnje noge, potom se okrenuo i otišao – kaže za „Nezavisne“ Mudrinić.

On se nada kako će mu šteta koju mu je pričinio medvjed biti nadoknađena, ali dodaje kako su malobrojni stanovnici ovoga kraja u strahu, jer su se medvjedi namnožili u velikom broju i susreti s njima su svakodnevni. Na njihovoj meti su najčešće pčelinje košnice i voćnjaci na imanjima koja su napuštena i ostavljena.

Ostali mještani Dabra, površinom jednog od najvećih sela u Bosni i Hercegovini, kažu kako su susreti s medvjedima svakodnevni, a tome doprinosi i to što je većina imanja napuštena i tamo sada niko ne boravi. Prema njihovim riječima, u brojnim zeseocima ovog podgrmečkog sela danas je stalno nastanjeno tek oko pedesetak žitelja.

Kao što je poznato, medvjedi su već dvije decenije strogo zaštićene životinje i lov na njih je zabranjen. To je doprinijelo njihovoj velikoj reprodukciji, pa prema podacima Lovačkog društva “Sana”, samo na prostorima sanskog lovišta danas obitava preko 50 odraslih jedinki ovog gospodara šuma, s tim da se broj medvjeda neprestano povećava. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending