Pratite nas

Sudbine

Na Indiru Miljak i jednog Dragana palo stablo u Baškoj Vodi, ali im doktori nisu pomogli: REKLI SU NAM DA MORAMO SVE PLATITI JER NISMO HRVATI

Published

on

Indira Miljak iz Bugojna, kako kazuje, u Baškoj Vodi (Hrvatska) ljetuje već 15 godina, ali nikada nije doživjela ovakvu neugodnost i nepravdu i to od strane Hitne pomoći iz Baške Vode čiji joj je tim, kako tvrdi, kazao da joj mogu očistiti rane i odvesti je na snimanje samo ako uslugu plati jer nije hrvatska državljanka.

Indira je, inače, za vrijeme pada stabla, ležala na ležaljci i čim je čula “krckanje” brzim refleksom je rukom uspjela zadržati granu stabla da joj ne padne na glavu.

„Ne znam što bi bilo od moje glave da nisam uhvatila granu. I suprug je imao sreću pa je od pada stabla pao na pijesak pored ležaljke, a turist iz Češke je bio u moru dok mu je stablo palo po ležaljci i prepolovilo je.

Vatrogasci su stigli u rekordnom roku, a onda i Hitna iz Baške Vode. Kada su nas pregledali, kazali su da ćemo za odlazak na snimanje ili čišćenje rana, morati platiti ako nemamo bolesnički list jer nismo hrvatski državljani ili da odemo u bolnicu u Mostar – kaže Indira i dodaje da je grana stabla pala i na bedro kupača iz Zrenjanina, Dragan se zove, koji ima vještački kuk, a kojem je također rečeno da svaku ljekarsku uslugu mora platiti jer nije iz Hrvatske i nema bolesnički list.

„Srećom, na plaži su se našla dva ljekara koji su nam pomogli, a moj suprug je odmah otrčao do apoteke i kupio potrebno sredstvo za dezinfekciju rana jer Hitna nije imala ni to što je zbilja nečuveno. Znači, da smo svi bili krvavih glava i umirali od bolova, ljekarsku pomoć bismo dobili jedino ako platimo uslugu što je sramotno – kazuje ogorčena Indira.

Vrlo interesantno, povrijeđeni nisu dobili nikakav medicinski nalaz, a to ima veze sa uklanjanjem evetualnih dokaza u slučaju podizanja tužbe protiv lokalne zajedniceili vlasnika plaže.

Na plažu su, kako kazuje, došli i predstavnici baškovoške vlasti koji su povrijeđene informirali da se stablo nalazi na državnom zemljištu, valjda, u slučaju podizanja tužbe.

Treba podsjetiti da su Bosna i Hercegovina i Hrvatska potpisale ugovor o socijalnom osiguranju svojih državljana još prije 20 godina. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending