Rijetke se muziče karijere, moć interpretacije i riječima neopisive energije, mogu usporediti s Terezom Kesovijom. Emotivnim izvedbama je u gotovo 70-godišnjoj karijeri dizala publiku u koncertnim dvoranama na noge, a njen vokal cijenjen je i van granica bivš Jugoslavije.

Bez imalo dileme, Tereza je jedna od najprodavanijih i najslušanijih pjevačica svih vremena na balkansim prostorima. Ove je godine, iako je 3. oktobra proslavila veliki 85. rođendan, slavlje mnogo manje nego što ga je inače pripremila zbog čega je njen dan godinama u Zagrebu slovio za jednu od najboljih fešti za koju su se pozivnice željno iščekivale.

Naime, krajem avgusta slavna pjevačica je zbog problema sa zdravljem otpremljena u zagrebačku Novu bolnicu, za što se kasnije pokazalo da nije bila slabost, već infarkt.

“Ne volim bolnice, nadala sam se da ću je ovog puta izbjeći. No, nada je bila uzaludna jer mi se ponovo zacrnilo pred očima, počela me hvatati nesvjestica, oblio me hladni znoj… Ukratko, nisam se dobro osjećala, pa su dragi ljudi ponovo zvali Hitnu pomoć”, izjavila je tada slavna Tere.

Čini se da to znači da je malo usporila svoj “perpetuum mobile” kako bi prikupila snagu za nove projekte. Ko je pomislio da će nakon nedavnih zdravstvenih izazova okončati karijeru započetu 1959. i povući se u penziju, ne poznaje Terezu. Nedavno se pohvalila da je s jednom poznatom francuskom izdavačkom kućom potpisala ugovor i snimila novu pjesmu na francuskom jeziku. Uz to priprema snimanje videa za duet s riječkim muzičarem Borisom Štokom, za pjesmu “Kao nekada”.

Oduvijek je takva – uporna, odlučna slijediti put koji je zacrtala, spremna slijediti srce bez obzira na cijenu. Jer, ona sama je veliko srce; čista emocija pretočena u glas, vibraciju i note, energija koju bi svi osjetili kada uđe u prostoriju i da nije muzička diva.

Porijeklom je Konavoka, no 3. oktobra 1938. rodila se u Dubrovniku pa su je zato u Čilipima, gdje je odrasla, zvali “mala iz Grada”. Bilo joj je tek sedam godina kada se pridružila Zboru radio-stanice Dubrovnik. Na nagovor profesora glazbene kulture, Vicka Padovana, otac i pomajka upisali su je u Muzičku školu.

Jednom prilikom je ispričala da je njen ne baš imućan otac prodao svinju kako bi joj priuštio flautu, instrument koji je predavao njen omiljeni profesor Padovan. Ubrzo se pokazalo da joj je skupo plaćena flauta otvorila vrata profesionalnog svijeta muzike: kao maturantica Srednje glazbene škole u Dubrovniku, na Odsjeku za flautu, osvojila je Grand Prix na takmičenju mladih i 1958. upisala studij na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

Paralelno je svirala flautu u Simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Već je tokom studija, (diplomirala u klasi prof. Thea Tabake), počela nastupati u zagrebačkom Varijeteu.

Kako Tereza Kesovija u estradne poduhvate oduvijek ulazi na velika vrata, ne čudi što joj je prvi inostrani nastup bilo takmičenje na festivalu Pjesma za Evropu u 1962., u St. Vincentu, Italija. Treba dodati da je dvaput pjevala na preteči Eurosonga: 1966. kao predstavnica Monaka te 1973., kao predstavnica Jugoslavije.

Budući da se 1965. s “Larinom pjesmom” iz filma “Doktor Živago” proslavila u Francuskoj (prva u svijetu snimila je ‘La chanson de Lara‘), ondje se skrasila s tadašnjim suprugom Mirom Ungarom, preko dvije decenije. Često je isticala kako je Grad svjetla njen drugi dom, a francuski jezik blizak poput hrvatskog.

Mnogo godina kasnije, diva je odlikovana i proglašena vitezom reda umjetnosti i književnosti – Chevalier des Arts et Lettres. Odličje joj je, u ime predsjednika Republike Francuske, 2021. u Zagrebu dodijelio francuski veleposlanik, Gaël Veyssièren. Krajem 80-ih održala je nezaboravan koncert u pariškoj Olimpiji: ponovila je to 2007., i tada je bilo neponovljivo.

Početkom 90-ih Tereza se bez razmišljanja u potpunosti vratila u ratnu Hrvatsku. Nije bilo šanse da konvoj Libertas, 31.oktobra 1991. bez nje uplovi u opkoljeni Dubrovnik, nakon okupacije i strahovitog razaranja njenih Konavla. Njena prva knjiga zapisa i uspomena, objavljena 1994., nosi ime “Libertas”.

Kroz život i muziku uvijek ju je vodilo srce, a kada je ljubila, davala se ljubavi cijelim bićem. Prvog supruga, zagrebačkog pjevača Miru Ungara upoznala je početkom 60-ih na snimanju hita s upravo završenog festivala San Remo (tada je to bila velika stvar). Ungar je bio član tada jako popularne grupe “4 M”, počeo joj se udvarati poslije snimanja.

Prolazi li mu “hofiranje” opreznoj Konavoki, provjerio je na njenom koncertu na kojem se, u prvom redu, pojavio sa sestrom Vesnom. Tereza nije znala ko je djevojka pored njega, pokazala je ljubomoru, a Ungar je nakon što ih je upoznao, bio siguran da je na pravom putu.

Vjenčali su se u febrauaru 1962., a sina Alana dobili su godinu kasnije. Imala je jasnu viziju braka i kako bi joj trebala izgledati karijera, što se nije poklapalo s viđenjem njenog supruga, stoga su se 1973., nakon što se zaljubila u drugog, razveli. Tereza se sa sinom vratila u Hrvatsku: od tada je jednim dijelom srca bila u domovini, a drugim u Francuskoj gdje je nastavila snimati i nastupati.

Poslije razvoda od Ungara, Tereza je otkrila da je u vezi s vaterpolistom Ronaldom Lopatnyjem za kojeg se i udala, a Miro je sreću našao u zreloj dobi s drugom suprugom Sarom koja je od njega mlađa 42 godine.

“Nisam u Ronaldu vidjela vaterpolista niti diplomiranog ekonomista, poslovnog čovjeka nepogrješive intuicije i čvrstih živaca”, ispričala je Tereza 1987. godine.

“Nisam znala da će postati moj savjetnik i menadžer u showbusinessu, umjetnički, čak i modni savjetnik. Zaljubila sam se kao šiparica, a on mi je znao uzvratiti”, rekla je otkrivši pritom da ju je zaprosio kada ga je pozvala da ju prati na turneji po Australiji.

U zagrebačkim kuloarima pričalo se kako je njen drugi suprug, od kojeg se razvela poslije 16 godina zajedničkih godina, imao “tešku ruku”. U razgovoru za Gloriju pjevačica se, prisjećajući se prošlosti, osvrnula i na glasine da ju je drugi suprug znao udariti.

“To ‘znao‘ je glupo, jer podrazumijeva da me kontinuirano tukao, u nekoliko navrata, a to je takva gnusna laž, strašna neistina, zbog koje bih voljela da gore u paklu oni koji su to rekli, jer to nije istina. Dogodilo se jednom, je, ali, moram priznati, razlog je djelomice bila i moja provokacija. Možda nisam smjela reagirati baš tako kao što sam reagirala”, rekla je svojedobno za Gloriju.

Na pitanje šta se, zapravo, dogodilo, ispričala je:

„Bila je spomenuta moja majka, koja je umrla kad mi je bilo samo mjesec dana. Ja sam u tom trenutku bila jako pogođena, nije mi smio opsovati majku. Pojurila sam prema njemu s jednim dosta teškim predmetom u ruci, ali je on, vaterpolist, imao dobre reflekse, pa se izmaknuo i onda me udario po uhu tako da mi je puknuo bubnjić, strašno me zaboljelo.

Njemu je istog časa bilo silno žao, molio me za oprost, ali mu nisam htjela oprostiti. Znala sam da bi to vječno stajalo između nas. I tu je naš brak pukao, rekla sam mu da ode”, ispričala je autorica knjige “Tereza, to sam ja” koja iza sebe ima preko trideset LP ploča, više od sedamdeset singlica i preko dvadeset CD-ova.

I na kraju, o Terezi Kesoviji treba znati još jedan detalj. Ne sviđa joj se riječ “diva” iako je ostvarila sve što se podrazumijeva pod tom titulom.

“Nemojte me, molim vas, nazivati divom, jer danas imamo previše “diva” na tržištu. Ja sam samo normalna osoba koja silno voli to što radi. Kada nešto tako snažno osjećaš i voliš tokom svih ovih godina, to je znak kako je to tvoj život i tvoja ljubav”, rekla je prije dvije.

Čini se da je to jedna od (rijetkih) situacija u kojoj njena riječ ipak nije posljednja. Jer, njen lik i djelo i danas su teško dohvatljiva “mjerna jedinica” za uspjeh. Publika ju previše voli da bi joj ispunila taj damski “kapric”. (Naj portal)