Zanimljivosti

Muškarci ili žene: KO ČEŠĆE OSTAVLJA TEŠKO BOLESNOG PARTNERA?

Published

2 godine

13/09/2022

Nakon što jedan od partnera dobije najtežu dijagnozu, uglavnom neće biti ostavljen. Ali, kada se to desi, jedan pol je skloniji da ode, kažu naučnici

Na društvenoj mreži Tviter svakodnevno se pojavljuju teme koje razbuktavaju rasprave, a pored političkih, sportskih i modnih, i dalje su najdominantnije one koje se tiču muško-ženskih odnosa.

Obično se u krug vrte ista pitanja, poput toga postoje li muško-ženska prijateljstva i ko treba da plati piće na prvom izlasku, ali s vremena na vrijeme nametne se tema o kojoj ne razmišljamo često. Najnoviju je pokrenula izvjesna Ejmi Gaeta, koja je napisala:

“Ne mogu da prestanem da razmišljam o tome da je stopa muškaraca koji ostavljaju svoje zaista bolesne supruge toliko visoka da medicinske sestre uče kako da upozore pacijentkinje nakon što dobiju dijagnozu teškog oboljenja.

Ovaj tvit ne prestaje da se komentariše, nižu se komentari, on se citira, dijeli, i “lajkuje”, a mišljenja su različita – neki vjeruju da to nema veze s polom, neki da u ovome prednjače muškarci, neki da su tome sklonije žene… Šta je istina?

Na ovu temu nije vršeno mnogo naučnih studija, ali neki podaci postoje. Tako je 2015. godine u naučnom listu “Žurnal zdravlja i socijalnog ponašanja” osvanulo istraživanje Amelije Karaker s Državnog univerziteta u Ajovi i Kenzi Latam s Univerziteta “Perdju” u Indijanapolisu, koje su analizirale podatke od 2.701 braku, prikupljene u okviru jedne ranije studije. One su željela da ispitaju ulogu ozbiljne fizičke bolesti u razvodu nakon dužeg braka, a ispostavilo se da su brojke ipak ohrabrujuće – samo šest odsto parova se razvelo nakon što je jedan od partnera obolio od teške bolesti.

Međutim, tu je i jedan zabrinjavajući podatak: kada jedan od partnera odluči da ode, obično je to muškarac.

Slična studija sprovedena je i 2009. godine, kada su američki naučnici utvrdili da je vjerovatnoća da će žena biti ostavljena nakon što joj se utvrdi rak ili multipla skleroza čak šest puta veća nego u slučaju muškarca kojem se dijagnostikuju ove bolesti.

“Ženski pol je bio najjači prediktor rastave ili razvoda u svakoj od grupa pacijenata koje smo proučavali – konstatovao je tada Mark Čemberlejn, direktor neuroonkološkog programa u Savjetu za liječenje raka u Sijetlu.

Prema riječima stručnjaka, vjeruje se da se to može djelimično objasniti “nesposobnošću muškaraca da se vrzo prilagode da postanu njegovatelji i da brinu o domu i porodici”.

Ova studija je otkrila i vezu između starosti i dužine braka i vjerovatnoće da će doći do rastanka – duži brakovi vjerovatnije ostaju stabilni, ali što je žena starija, veća je vjerovatnoća da će doći do razvoda. Utvrđeno je i da su ove pacijentkinje koristile više antidepresiva, manje učestvovale u kliničkim ispitivanjima, češće bivale hospitalizovane, manje vjerovatno završile na terapiji zračenjem i imale veću vjerovatnoću da neće umrijeti kod kuće.

Štaviše, Čemberlejn je za medije tada dodao i da je studija pokrenuta baš zato što su ljekari u praksi primijetili da do razvoda dolazi gotovo isključivo kada je pacijent žena.

Kako je svojevremeno istakao za Guardian Majk Tomer, sociolog s Univerziteta u Alabami koji je proučavao kakvu ulogu pol ima u rastanku nakon teške dijagnoze, u većini slučajeva ljudi shvataju da moraju da podrže svoje partnere ukoliko se ozbiljno razbole.

Međutim, muškarci i žene, smatra Tomer, različito tumače kako nega treba da izgleda – on kaže da muškarci situaciju posmatraju “mehanički”, kao problem koji treba da se riješi, i mogu da odvoje očigledne i neposredne fizičke zadatke koji su posljedica bolesti, ali zanemaruju emocionalnu brigu i kućne poslove. To, dalje, znači da žene nastavljaju da rade taj dio “posla”, a kada više ne mogu, nastaju problemi.

Istraživači u Njemačkoj su 2018. godine na velikom uzorku utvrdili da, dok su još u mogućnosti, žene koje imaju tešku bolest nastavljaju da obavljaju neujednačeno više kuićnih poslova ako su to radile i prije nego što su se razboljele.

“Naročito u blažim uslovima, očekuje se da će se status kvo nastaviti, osim ako ne postane tako ekstremno da žena zaista više ne može da radi taj posao – kaže Tomer. (Naj portal)

Tagovi:bolest brak istaknuto rastanak

Sljedeća vijest

Vic: JESIL TO PREHLAĐEN?

Predhodna vijest

Da ti nikada više ne padne napamet: POGLEDAJTE KAKO BIJESNI VOZAČ “DOVODI PAMETI” GOLOG MUŠKARCA NA ULICI (VIDEO)

Zanimljivosti

Misterije: Kako je grad sa 40.000 stanovnika nestao preko noći?

Published

8 sati

16/09/2024

NajPortal.ba

Prije oko 4.500 godina nastao je grad Mohendžo-daro, koji se nalazio na području današnjeg Pakistana. Grad je na svom vrhuncu imao i do 40.000 stanovnika. Onda je iznenada nestao u ruševinama.

Mohendžo-daro je jedno od najvećih gradova civilizacije Harapan ili civilizacije doline Inda. Rakhaldas Bandiopadhiai ga je otkrio 1922. godine.

Parirao velikim silama

Tokom 1930-ih, velika iskopavanja su sprovedena na lokalitetu pod vođstvom Sir Johna Marshalla, D.K. Dikshita i Earnesta MCcaya.

Iskopavanja se i dalje sprovode. Međutim, želja mnogih arheologa je da se ovo nalazište maksimalno zaštiti od spoljnih faktora ili da se zatrpa, jer će brzo nestati.

Ovaj grad je, bez sumnje, parirao velikim silama starog Egipta, Mesopotamije i Krita. Život u ovom gradu je trajao jako dugo, on se razvijao i rastao, dok iznenadan nije pao i nestao.

Drugi gradovi civilizacije u dolini Inda propale su otprilike u isto vrijeme.

Inače, Mohendžo-daro u prevodu na znači “Humka mrtvih ljudi”. Prema UNESCO-u, nalazište se prostire na 250 hektara. Ali je samo trećina arheološki iskopana.

Grad je nastao oko 2.500 godina prije nove ere i njegova izgradnja je bila dobro planirana, na šta ukazuje urbani plan grada. Veći dio grada bio je izgrađen od pečene cigle, koje su bile standardizovani građevinski materijal.

Na svom vrhuncu, metropola je imala ravne puteve koji su se ukrštali pod pravim uglom, stvarajući gradske blokove poređane sa gradskim centrima, javnim kupatilima, kulturnim centrima, sakralnim građevinama za sveštenike, složenim sistemom odvodnjavanja i velikom žitnicom.

Ovo je 10 najljepših svjetskih gradova: POGODITE KOJI JE PRVI NA LISTI

Kuće su bile opremljene kupatilima od cigle, a mnoge su imale i toalete. Otpadne vode iz njih su odvođene u dobro izgrađene kanalizacije koje su tekle duž središta ulica, pokrivene ciglama ili kamenim pločama. Cisterne i bunari fino izgrađeni od pečene cigle su održavali javne zalihe pitke vode.

Pored svega što drevni grad jedne civilizacije može da sadrži bilo bi očekivano pronaći i grad mrtvih, odnosno groblje. Ali groblje nije otkriveno. Umjesto toga pronađeni su skeletni ostaci 40 osoba rasuti po čitavom drevnom gradu.

Napušteni grad

Oko 1800. do 1700. godine prije nove ere, Mohendžo-daro biva napušten. Ranije se mislilo da je grad uništen napadom spoljnih neprijatelja, poput indoevropljana. Međutim, nema tragova požara, niti bilo kakve razorne katastrofe.

U slojevima ruševina, pepela i krhotina nađeno je 40 skeleta. Neki su ležali na ulicama u zgrčenim položajima poput žrtava kastastrofalnog događaja.

U prostoriji sa javnim bunarom, u jednom dijelu grada, pronađeni su skeleti dvije osobe za koje se činilo da su očajnički koristile svoje posljednje ostatke energije da se popnu uz stepenice i da izađu na ulicu.

U blizini su ležali prevrnuti ostaci još dvojice. Na drugim mestima u toj oblasti pronađeni su “čudno izobličeni” i nekompletni ostaci devet osoba, vjerovatno bačenih u jamu.

U uličici između dvije kuće u drugoj oblasti, još šest skeleta je bilo prekriveno zemljom.

Često se ova scena na nalazištu dovodila u vezu sa napadom neprijatelja.

Međutim, fizičko antropološka studija Keneta Kenedija dokazala je da oni nisu ubijeni, već da su umrli od nečega drugog što nije ostavilo tragove na skeletnim ostacima.

Uspomene iz sarajevskih kafića: ŠTA PIJEŠ, ŠTA ĆE TI TREBA POPITI?

Budući da je ona sprovedena jako davno, nije na odmet odraditi ponovo antropološku analizu skeleta sa fizičko-hemijskim analizama, prenosi Nova.

Značajni dokazi

Jedna od novijih teorija jeste da je drevni grad pretrpio velike poplave i da su ljudi umrli od posljedica bolesti koje se prenose vodom, kao što je kolera.

Nedavna istraživanja otkrila su značajne dokaze o poplavama u Mohendžo-darou u obliku mnogih slojeva muljevite gline.

Rijeka Ind je bila sklona da promijeni svoj tok i kroz vjekove se postepeno kretala prema istoku, što je povremeno dovodilo do poplava unutar granica grada.

Zaista, činilo se da su masivne platforme od cigli na kojima je izgrađen grad i utvrđenja oko njegovih dijelova dizajnirani da obezbijede zaštitu od takvih poplava.

Uslovi bi bili idealni za širenje bolesti koje se prenose vodom, posebno kolere, iako se ne može dokazati da su se pojavile epidemije kolere.

Možda je u pitanju neka druga zarazna bolest, za koju su neophodna dodatna ispitivanja skeleta, prenosi “sveoarheologiji”.