Sudbine
Muke “Kralja paprike”: “Kad izbacim sliku sa njive, nijedna neće da lajkuje, kad izbacim iz skupog auta javi se njih 300”
Njegoš Stojadinović (42) je ozbiljan poljoprivrednik iz predgrađa Prijepolja u naselju Kolovrat.
Ovaj mladi momak teškim radom stekao je nadimak “kralj paprike”. Ima svoje plantaže, veliko imanje, bavi se proizvodnjom voća i povrća, međutim, sa svoje nepune 42 godine, nikako ne može da nađe srodnu dušu.
Kaže da se vrijeme sada promijenilo, i da djevojke promijene mišljenje o njemu čim vide da radi na njivi.
– Vrijeme se promijenilo, a pogotovo od kad radim ovaj posao i kada me vide na njivi djevojke sasvim drugačije mišljenje imaju o meni. Puno puta uveče kad imam vremena izbacim slike kupusa i paprike na društvene mreže i ne mogu da vjerujem da nijedna žena te slike neće da lajkuje. Od toga nema ništa. Gledam šta se dešava… Onda meni jedan drug kaže, koji ima rols rojsa, da se slikam u njemu. Ja se slikam u njemu, vidim imam 300 lajkova. Gledam i ne mogu da vjerujem da djevojke danas više cijene gvožđe obično, automobil nego proizvođača koji proizvede 150 tona povrća. Ne gledaju ko si i šta si, već gledaju ko šta ima – kaže Njegoš.
Iako je imao nekoliko upoznavanja, sva su se završila neuspješno.
– Nisam probirljiv, ja samo tražim normalnu curu, koja se ne stidi ovoga posla koji ja radim. Ne stidim se tog posla, od ujutru do uveče sam na njivi. Imao sam par upoznavanja preko Fejsbuka, odeš u drugi grad, popiješ piće ili izađeš na ručak, ali ona neće da dođe u Prijepolje – kaže Njegoš i dodaje:
– Ali čim vidim djevojku izađe prvo drugo veče, traži mi novac, traži mi provod. Kaže mi usred sezone kad moram da okopavam papriku, kaže – ‘ajmo na more! Ma kakvo crno more… – kaže Njegoš.
Vrijedan, radan i uporan, Njegoš kaže da se ne libi nikakvog posla.
– Ne libim se nikakvog rada, i kad stignem iz njive mogu i da spremim i da skuvam i da operem, mada i majka mi je tu štagod treba. Stigne i u njivu ako treba… Pogledajte moje ruke, ovo su sve žuljevi, radim svakoga dana i svakakvih obaveza imam. Uvijek nekog posla ima… Ne treba mi toliko vrijedna žena, samo nek je normalna. Ne tjeram ja tu ženu da radi po njivama, samo te kućne poslove koje svaka domaćica radi. Želim da radim, da i dalje proizvodim voće i povrće i da budem punog obraza i da što više stvaram.
– Puno njih priča eto što se nisam oženio. Do kraja godine punim 42 godine uglavnom, nikad nije kasno. Bitno je naći normalnu osobu, normalnog druga – zaključuje on.
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON