Šezdesetjednogodišnji penzioner ratni vojni invalid iz Cazina, Mujo M. – sretan je čovjek. U ovoj surovoj svakodnevnici Mujo je ona ljepša strana životne medalje. Primjer kako sreću čine sitnice – čak i ako se sitnice mjere u lopatama iskopane zemlje.

Naime, od skromne penzije se ne može živjeti pa je ovaj, nekada tražen majstor zidar, danas prisiljen kopati kanale. I uopšte se ne žali. Naprotiv…

Sve donedavno šećerna bolest ovog duha veselog insana, sprječavala je u mnogo čemu. Skoro dvije godine se nosio sa dijagnozom „dijabetes Tip 2“, a onda ga je sudbina spojila sa čuvenim konjićkim travarom Mirsadom Krnjićem, uz čiju pomoć je normalizirao vrijednosti šećera. Sve se odvijalo tokom prošle godine. U oktobru je dobio i „potvrdu“ od doktora, jer mu je njegova doktorica kazala da mu nisu potrebni više ni inzulin, ni tablete, jer su vrijednosti šećera dugo stabilne i u granicama normale.

Danas izliječeni Mujo poručuje:

„Za sreću malo treba“!

Ovaj rođeni Banjalučanin, u ratu je izbjegao u okolinu Cazina. Dani izbjeglištva sami po sebi bili su teški, a gubitak oka – o čemu Mujo ne želi govoriti – pretežak.

„70 – postotni sam invalid. To zbog oka. Ma navikao sam ja na to ali šećer, uh, kada se samo sjetim. Ne znam šta ga je uzrokovalo. Briga, stres, valjda. Znam samo da mi je dugo vremena bilo loše. Noge su me bolile, u prsima stezalo. Bilo je svakakvih simptoma. Čak sam i na psihijatriji završio. I onda kod komšije, jedan dan izmjerim šećer. Inako usputno, ne sumnjajući ni na šta. Kada tamo nivo šećera u krvi pokaza 32mmol/L.

Nisam naravno morao stručnjak biti da bih shvatio da je to golemo. Odmah sam se javio doktoru i nakon toga,pio sam lijekove i bio na inzulinu. Šećer je varirao – 11, 12, 13. Noge su me i dalje boljele – prepričava nam Mujo u telefonskom razgovoru.

A onda, negdje u julu prošle godine, Mujo je u jednom restoranu, na upit društva za zdravlje, rekao da nije dobro.
„Požalim se ja, ispričam šta i kako i dobijem preporuku za travara Krnjića iz Konjica. Nazovem ga, naručim terapiju i sve ostalo je historija. Izjutra lim ustanem, dakle na prazan stomak, uzmem jedan list čuvarkuće, po preporuci travara Krnjića, zatim popijem preporučenu dozu njegovog sirupa.

Malo sam korigovao i ishranu, bio disciplinovan sa terapijom. Potrošio sam nepune tri terapije i šećer dovro u normalu. Ne prealzi šest jedinica. Noge su me prestale boljeti. Ne trošim više lijekove. Osposobljen sam za rad, život. Sada ja drugima preporučujem Krnjićevu terapiju. Sevap je. Neka ljudi znaju da u prirodi ima lijeka – kaže na kraju Mujo.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)