Privrednik Muhamed Žero, vlasnik firme „Praktik“ koja djeluje u Novoj industrijskoj zoni u Vogošći, gdje proizvodi razne podkonstrukcje za građevinsku industriju i industriju namještaja, ima još jedan posao kojeg, kako sam voli reći, radi iz hobija.

Naime, već više decenija unazad vrijedno traga za pjesmama iz bogate riznice našeg izvornog muzičkog stvaralaštva, prikuplja tekstove, melodije te iste zapisuje i ostavlja generacijama koje dolaze, a koje vole našu tradicionalnu pjesmu sevdalinku. Nakon „Sevdah Bošnjaka“, zbornika sa notnim zapisima 430 sevdalinki, u izdanju sarajevske „Dobre knjige“ nedavno je izašla i njegova nova knjiga „Sevdalinke“. Po riječima autora radi se o zbirci narodnih pjesama iz Bosne i Hercegovine od 505 pjesama sevdalinki sa notnim zapisima.

„Raniju knjigu dopunio sam sa 75 novih pjesama koje sam, u međuvremenu, uspio pronaći, kaže Muhamed Žero te nastavlja:

Bio je to mukotrpan posao jer tekstova pjesama ima, no zapisanih melodija nema. Neke od njih imaju više melodijskih linija. Snimljene su u sedam-osam pa i dvadeset verzija. No, ja sam se trudio da ih zapišem u obliku koji je najbliži orginalu. Ja ne prepisujem notne zapise kao neki koji ih od mene kradu. Moji su ih notografi ispisivali po snimcima koje ja imam, po mom pjevanju, po pjevanju mojih prijatelja. Na taj način pravili smo originalne zapise.

Uz ovakvu knjigu mnogo se lakše baviti muzikom, mnogo je lakše naučit svirati i pjevati neku od naših tradicionalnih pjesama sevdalinki. Ovo je djelo koje, jednostavno, nikada ne zastarijeva. To je knjiga i za sijelo i za muzičke produkcije, svirače, jedan polazni osnov koji olakšava put svima onima koji se žele muzikom baviti. Ponekad je teško zabilježiti pravu melodiju. Neke od pjesama, u vremenu iza, snimljene su u više verzija što je istraživačima stvaralo probleme vezne za odabir one koja je prava.

Od kuda jedan metalac u muzičkim vodama?

„Podržavam mišljenje nekih umnih ljudi koji kažu da mi svi imamo nekoliko talenata u sebi, nastavlja Muhamed Žero. Zavisi samo hoćemo li te talente razviti tokom života ili nećemo. Nije bitno šta si po zanimanju. Ukoliko nešto, uistinu, voliš raditi onda za to nema nikakvih prepreka.

Primjera radi, slika „Mona Liza“ Leonarda da Vinčija jedna je od najpoznatijih slika na svijetu. Danas vrijedi stotine mioliona dolara. A šta je njen autor bio po zanimanju. Bio je mašinski inžinjer. Njegov kuglični ležaj kojeg je izmislio prilikom projektovanja jednog tenka vrijedniji je od nje. No, niko ga po njemu ne pamti. Svi ga znaju kao autora „Mona lize“.

Neki pravnik kod nas poznati je pjesnik. Brojne fudbalere koji nisu završili sportske akademije pamte po vragolijama na travnatom terenu. Možda i mene sutra budu pamtili po notnim zapisima sevdalinki a ne po aktivnostima kojima se bavim kao metalac. (Naj portal/E. Muračević)