Skoro svakodnevno sklušamo priče i čitamo vijesti o odlasku Bosanaca u svijet. Svi odlaze zbog ekonomskeiI političke situacije u BiH.
Muhamed iz sarajevskog Alipašinog Polja je imao relativno dobro plaćen posao, ali mu je svega preko glabe. On pakuje kofere da bi u tuđoj zemlji radnička prava. Odlučio se za Dansku.
“Vjerujte mi, jedva čekam da uđem u autobus”, iskren je Muhamed koji ne krije želju za odlaskom.
Kaže da je razloga za odlazak “mali million”, a najveći su slijedeći:
“Prvo, najviše mi smeta ono što sam zadnjih dana doživljavao. Na razgovoru za posao ti kažu ‘radit ćeš do 4’, a ti ostaneš do 7 ili 8, dođeš kući u 9. I kome se žaliti.
“Drugo, ovdje moraš trljati ruke kada te gazda prijavi. A, ako imaš sreće da budeš prijavljen čitavog radnog vijeka, kolika će ti biti penzija? Da od nje živim? Kako?”,
“Na poslu nemaš skoro nikakva prava, počevši od radnih sati, preko rada za vikende do godišnjih odmora. Ja sam, naprimjer, za sedam godina rada, dobio ukupno 10 dana godišnjeg odmora. Tu ne računam period koronavirusa kada svakako nismo radili”, ispričao je 27-godišnji Muhamed, rođeni Sarajlija, koji se inače radi na montaži ventilacionih sistema. (Naj portal)
