Braća Ibrahim i Ekrem Silić su rođeni u mostarskom sokaku Rifata Frenje (Kurtovića) na Carini, u braku Hasana Silića i Nure Žderić. Porodica Silić je starinom iz Donje Mahale (Silića sokak), a u arhivima se spominje više Silića koji su bili vlasnici mirije zemljišta u Kruševu. Tako se 1894. godine spominje Salih eff Silić bivši pisar Zemaljske vlade u Sarajevu.
“Nema boljeg osjećaja od saznanja da si nekome poklonio žovot, jer krv je lijek koji se ne može kupiti u apoteci ili na recept – kaže Ibrahim.
“Pvi put sam darovao krv za svoj 18. rođendan, davne 1970. godine. Odlučio sam da za svoje punoljetstvo poklonim nekom nešto vrijedno. Otišao sam u tadašnju bolnicu koja se nalazila na mjestu sadašnjeg tržnog centra Mepas Mall. Od tada sam redovan dobrovoljni darivatelj krvi,- otkriva u nastavku. .
Tada je sebi zacrtao obavezu da će pokušati doći do brojke 115 i blizu je da je ispuni. Njegov brat je također veliki humanista, a u Mostaru su izračunali koliko su ova dva brata dali krvi da pomognu u spašavanju života.
Dali po 0,3 litra krvi 220 puta, što nam daje ukupno 66 litara, ili četiri i po bidona od 15 litara. Čovjek, u prosjeku, ima 5 litara krvi, pa dalje računam da svijetom hoda 13 ljudi u kojima kompletna krv koja struji njihovim tijelima je darivana od braće Silić! Lako je zamisliti grupu od 13 ljudi – to vam je kompletan fudbalski tim, plus trener i rezervni golman, napisao je Ahmet Kurt.
Interesantno je napomenuti da je Ibrahim život proveo kao vatrogasac a njegova jedinica može ući u Ginisovu knjigu rekorda po broju dobrovoljnih darovalaca krvi. Njih 60 posto su dobrovoljni davaoci što je daleko ispred svjetske norme da dva posto zaposlenih daruju dragocjenu tekzućinu. Očigledno su se kolege imale na koga ugledati. (Naj portal)
