Pratite nas

Razglednice

Mladić na Tari nudi besplatno prenoćište za sve planinare: MIHAILO JE OSMISLIO SOS BUNGALOV

Published

on

Nerijetko se kaže da je planina Tara pravo planinarsko uživanje. Prema podacima iz 2018. godine, ovaj planinski biser posjeti oko 200.000 turista godišnje. Međutim, i veliki broj se zagubi, uprkos obilježenim stazama.

Svojom divljom prirodom, Tara plijeni, ali i opija, a snalaženje ponekad zahtijeva spavanje u napuštenim štalama, a najgora opcija je prenoćište na otvorenom.

Toga je svjestan i Mihailo Panić iz Užica, koji je često na planini, pa je tako odlučio da izgradi SOS bungalov i ponudi ga potpuno besplatno za sve ljubitelje Tare.

“Dosta sam puta kampovao u šatoru, poslije sam prešao u štalu mog prijatelja. Bilo je dosta insekata, životinja koje vam pojedu hranu… Da se sad neko drugi ne bi mučio, riješio sam da napravim bungalov. Ljudi mogu da ostanu jedan-dva dana, često se desi da se zagube… – priča Mihailo za Telegraf Biznis.

Zanimljivo je da iza ovog projekta stoji dvadesetrogodišnji student Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu. Utoliko, ova priča dobila je više na vrijednosti.

“Imao sam plan prije četiri, pet godina, ali sam se usmjerio na neki drugi posao. Nisam imao svoj plac, pa mi je baba dala zemlju koja je pripadala mom pradjedi, 17 ari, a 17 ari sam kupio. Sama izgradnja je trajala oko mjesec dana, ukupno 10-15 radnih dana – priča mladić.

Zidove je pravio od palih stabala, koje je pronašao dok je raščišćavao plac, dok je krovna konstrukcija izrađena od polovnih greda skinutih sa drugarove srušene štale.

“Trebalo mi je 500 eura za bungalov, gdje sam imao besplatne zidove. Novac mi je trebao samo za lim, eksere, stiropor – pojašnjava Mihailo, dodajući da su mu u realizaciji pomogli prijatelji i porodica, ali i neke komšije, koje nisu željele da njihov rad bude naplaćen.

Ovom parolom, vodi se i Mihailo, koji sigurno ne planira da naplaćuje boravak u SOS bungalovu, jer kako navodi, od toga bi korist imao samo on.

“Neću naplaćivati zasigurno. Bilo bi glupo da naplatim nešto što bi meni značilo. Rijetko ko bi došao, rijetko ko bi imao korist, ja jedini. Na ovaj način i upoznate ljude, a moći će da vide i naprave nešto slično u svom kraju – pojašnjava Panić.

I sam je boravio tri dana u bungalovu, a od postavljanja objave, zainteresovanost je velika. Za sada, bungalov može da primi dvoje ljudi, a Mihailo savjetuje da se ponese vreća za spavanje.

“Ja to i kažem u poruci. Spremio sam jedan krevet i jedan dušek. Gledam da osmislim još nešto da može da stane troje ljudi – pojašnjava Mihailo.

Kako je pojasnio, bungalov se nalazi na 1.500 metara od prodavnice, a asfalt je na 500 metara od objekta. Oko bungalova nema drugih kuća, sem starih ljetnjih koliba.

Mihailo ima jedan jedini uslov, a to je da “se bungalov ostavi čist i eventualno ako stignete da privučete poneko palo drvo”.

“Ja bih ga strugao za buduće posjetioce Tare – dodaje.

U planu mu je da izgradi bar još jedan na proljeće. Ako poželite da boravite u njegovom objektu, ili pak možete da mu pomognete u vidu materijala za buduće objekte, kontaktirajte ga putem njegovog Fejsbuk naloga. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending