Pratite nas

Razglednice

Mjesto kao iz bajke: UPOZNAJTE “GRAD LIMUNA”

Published

on

Blizu granice sa Italijom, na francuskoj rivijeri smjestio se šarmantni gradić šarenih zgrada i prelijepih plaža koji je često bio “na frontu”. Tek kad se “ušuškao” u francuski zagrljaj, krenulo je sređivanje za turiste. Ipak, i danas još postoje mnogi koji vole Francusku, ali nikada nisu čuli za Menton, što često začudi tamošnje stanovnike.

Menton je jedan od gradova u Francuskoj koji imaju najviše sunčanih dana godišnje, a izlazi na more u obliku predivnih pješčanih plaža. Još sredinom 19. vijeka nanjušili su ga bogate ruske i engleske aristokrate, koji su ovamo dolazili na odmor i terapiju. Vjerovalo se da prijatna klima pogoduje bolesnicima koji su patili od tuberkuloze. Kako su dolazili na duži period, bogataši su izgradili i svoje vikendice.

Grad je tako danas prepun lijepih vila i raskošnih mediteranskih vrtova.Na primjer, “Jardin Serre de la Madone” prostire se na čak šest hektara – poznat je po rijetkim i egzotičnim biljkama sa svih strana svijeta, a srećom po nas, otvoren je za javnost, piše portal Pun Kufer.

Tu su i “Jardin botanique exotique de Menton”, botanička bašta još iz 19. vijeka, kao i “Fontana Rosa”, koju je izgradio španski pisac Visente Ibanjez. Naravno, ima ih još, ali to su najpoznatiji.

Možda zvuči čudno, ali tako je kako je – oni koji su dolazili ovamo često su tu i umirali. Tako je čak i gradsko groblje odraz raskoši koju su uživali za života. Na brdu iznad grada smjestilo se groblje upadljivog izgleda, sa mnoštvom lijepih mauzoleja. Isplati se baciti oko, ako ne baš na groblje, onda na grad koji se odavde pruža kao na dlanu.

Važno je znati kako je Menton gradić čije su ulice često vrlo brdovite, pa koliko god da želite biti “u trendu” i “modno osviješćeni” u Francuskoj, pokušajte to ipak sa nekom ravnom obućom.

Iako je relativno mali, pruža priliku za savršen odmor, a ima i dovoljno sadržaja kao što su muzeji, istorijski važne zgrade, pitoreskne ulice, restorani među kojima se ističe Mirazur sa tri Mišelanove zvjezdice, ali i Festival limuna.

Kad ti život da limune, napravi festival!

Da, dobro ste pročitali. Limun je hit u Mentonu, te imaju i poseban oblik dekorisanja posuđa sa uzorcima limuna, a festival koji se održava sredinom februara u potpunosti je inspirisan limunom.

Naravno, proističe iz potrebe stanovnika, a naročito onih zaposlenih u turizmu, da unesu malo života u grad nakon dugog dosadnog januara. Kako je Menton dugo bio jedan od glavnih izvoznika limuna širomEurope, tako je i karneval posvećen tom citrusnom voću.

Širom grada u to doba niknu ogromne skulpture i makete napravljene od, pogađate – limuna. Prizori su zaista nevjeroatni, pa ako već planirate odlazak, bilo bi šteta propustiti tu neobičnu manifestaciju.

Svaka godina ima svoju temu, a do sada su najpopularniji bili Bolivud, Pinokio, Diznilend, Put oko svijeta za 80 dana… Posjetila ga je i engleska kraljica Viktorija, i to 1882. godine.

Kraljevska preporuka

Kraljica Viktorija se oduševila i preporučila ovaj festival britanskoj eliti. Nešto kasnije, posjetio ga je i sam Vinston Čerčil, koji je odlučio da ga ovjekovječi u slikama (da, bavio se i slikarstvom u slobodno vrijeme). Šon Koneri ga je odabrao za snimanje filma “Nikad ne reci nikad”.

Svega deset posto lokalnog stanovništva još govori svoj jezik: zove se mentonask, a riječ je o posebnom dijalektu koji se uči u školama. Francuski je ipak glavni, a mentonask se koristi u ruralnim dijelovima i selima oko grada.

Na kom god jeziku to rekli, Francuzi, a i svjetski mediji rado će oslovljavati Menton nadimkom “biser Francuske”. Zvanični turistički slogan Mentona je “Moj grad je bašta”. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending