Brijeg kod kapele Majke Božje Snježne na Sljemenu dobio je, navodno, ime po mladiću kojem je djevojka obećala malo strasti ako je ponese na brdo, što je on učinio, pa – umro
‘U Zagrebačkoj gori, kod kapele Majke Božje Snježne jedan breg se zove Jebešbreg. To je blizu Čučerja. Priča se da se zove tako jer je neki momak išao s djevojkom. Putem su se napili i dečko je pitaa da mu da “minđe”.
A ona je rekla da će mu dati ako ju ponese na taj brijeg. On je pristaom ali se dobro namučio noseći je na leđima. Kada je došao na bijreg, spustio je na zemlju. Odmah je nakon toga umro. Od tada se, prema narodnom kazivanju, ovo mjesto zove “Jebešbreg’.
Legenda je to za koju nisu čuli ni mnogi stanovnici Čučerja, pokazalo se u razgovoru s Antom Kordunom, predsjednikom Hrvatskog kulturno prosvjetnog društva Bosiljak iz Čučerja, pa će mnogima vjerovatno biti zanimljivo pročitati moguće porijeklo legende:
– Legenda ima motiv koji se pojavljuje u mnogim pričama iz vjerovanja o vješticama. One su se, naime, povremeno sastajale, pa su na tom putu trebale prijevoz. Tada bi zavodile muškarce, koje su pretvarale u konje i magarce i na njihovim leđima dolazile na cilj, ili bi zavodile muškarce i tražile od njih da ih prenesu. To je uobičajen motiv tih vjerovanja – kaže Martina Findrik, magistra povijesti i voditeljica Gornjogradskih coprnica.
Vještice su, dodaje, u vjerovanjima često spominjane kao neko ko zavodi, začara i uvlači se u mozak, kako bi navele muškarca da ih prenese. Obično bi se najprije nekoliko njih sastajalo na udaljenijim mjestima, pa bi zajedno putovale do mjesta sastanka.
Obično bi to bila neka raskrsnica, gradska vrata ili brijeg. Tako se u legendama gotovo svakog kraja u kojem su zabilježena vjerovanja u vještice spominje neki brijeg kao njihovo sastajalište. Zapisi o tome mogu se pratiti u spisima od 17. do 18. vijeka i u ovim hrvatskim krajevima – pojašnjava sagovornica. (Naj portal/ Foto: Facebook/Zagreb Te Zove)
