Pratite nas

Razglednice

Mistična planina Rtanj: BATERIJE TELEFONA SE PRAZNE, FOTO APARATI NE MOGU DA UPALE, KAMERE PODRHTAVAJUt

Published

on

Rtanj je planina u Srbiji, koju obavija misterija i mnoga, donedavno, neobjašnjiva zbivanja mogu se ovdje dogoditi. Na Rtnju ćete, ukoliko vas planina prihvati, vidjeti energiju kako djeluje na “uljeze“. Baterije telefona se prazne, foto-aparati ne mogu da se upale, kamere podrhtavaju…

Prirodna piramida u Istočnoj Srbiji za koju se vjeruje da je iznutra šuplja, ali su svi ulazi u nju zatvoreni, jer, kako kažu, ko god je prošao kroz nju, nije više bio ista osoba. Piramide bi trebalo da svu svoju energiju najviše imaju u vrhu, ali Rtanj svoje najjače talase šalje u podnožju, što je samo jedna od neobičnosti Rtnja.

Rtanj, vjeruje se, svojim vrhom upija energiju “dokle mu sjenka doseže“, a to su električna, magnetna i organska. Kasnije ta energija iz planine isijava i “upijaju“ je oni kojima je potrebna. Dejstvo ovih energija može da se osjeti na Svetilištu, znanom i kao “Vrelo”. To je krug sa kamenjem i zemljom gdje mnogi dolaze na “pročišćenje”. Akademik Davidović savetuje dva dana po 20 minuta, jer ukoliko je neko agresivan, može se dogoditi da se agresivnost dodatno ispolji.

Preporučuje se i potpuno odsustvo tehnologije, jer na ovom mjestu telefoni se mogu napuniti ili isprazniti, foto-aparati neće moći da se upale, senzori na kolima ukoliko parkirate blizu neće raditi ili će se svi uključiti u isto vrijeme, a kamere će podrhtavati na potpuno ravnoj i mirnoj površini.

Sa ovog mjesta može se vidjeti i Šiljak, vrh Rtnja visine 1565 metara, a tajna dobrog osjećaja se krije u trenutku i što svako ko stane na naznačeno mjesto treba da misli samo na sadašnjost, a enegija koja protiče svuda okolo “pokaže“ na šta čovjek treba da obrati pažnju.

Posjetioci Rtnja najčešće dolaze zbog uspona do samog vrha, na kojem se nalazi srušena kupola, koju je Greta Minh podigla svom mužu, ali je srušena jer su “lovci na blago“ vjerovali da je bogatstvo porodice Minh od Nijemaca, a kasnije od Komunističke partije, sakriveno ispod zidina koje se nalaze na samom vrhu.

Veliki značaj se pridaje prirodi, njenoj mističnoj energiji, koja je na Rtanj uspjela da privuče svjetske putnike iz najrazličitijih krajeva svijeta. A na Rtnju ih čeka hotel u kom mogu da uživaju u vještačkom jezercetu koje prečišćavaju biljke, čija voda stalno protiče i mijenja se, a nakon samo jednog kupanja u takvoj vodi koža postaje mekša i nježnija.

Planinarenje i “punjenje baterija“ na Svetilištu su glavni razlozi iz kojih ljudi posjećuju Rtanj, ali ovaj kraj ima još mnogo toga da ponudi.

U blizini planine, na opštini Boljevac nalazi se i druga najduža pećina u Srbiji – Bogovinska pećina. Duga je oko 6.000 metara, a krasi je bogat pećinski nakit po kojem je poznata. Osim ove, u blizini se nalazi i Lazareva pećina, kao i istoimeni kanjon. Kanjon je dug devet kilometara, što ga čini najdužim u istočnoj Srbiji. Nekada je ovo bilo sklonište hajduka, jer niko osim njih nije smio da u njega uđe.

Posjetioci istočne Srbije, kada obiđu vanzemaljsku energiju Rtnja, rado obilaze i dokaze da je ovdje nekada bilo rimsko carstvo. Gamzigrad je mjesto na kojem se nalazi čuvana rimska palata – Feliks Romulijana, koja se nalazi na Listi svjetske baštine. Ovo je bila rezidencija cara Gaja Valerija Maksimilijana Galerija, koji je sahranjen u jednom od dva mauzoleja na obližnjem brdu Magura, gdje se uz obrede “pridružio bogovima“. Ovo je posljednja apoteoza u istoriji čovječanstva.

Nekada davno Rtanj nije bio planina nego dvorac u kojem je živeo čarobnjak koji je pomagao ljudima. Jednog dana se otvorila zemlja i pretvorila dvorac u planinu, a čarobnjak se spustio u njeno podnožje. To je najlogičnije objašnjenje zašto ova planina zrači. Ko voli izazov treba da se noću popne na ovu planinu, jer će možda sresti vanzemaljce. Ko nema kondiciju može, jednostavno, da popije rtanjski čaj. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending