Pratite nas

Sudbine

Misteriozna smrt Petra Gajića: PREMINUO 7 DANA NAKON POTPISANOG TESTAMENTA DA OSTAVLJA MILION MARAKA KOMŠIJI – “UNUKU”

Published

on

Zanimljiv slučaj vodi se pred Okružnim javnim tužilaštvom u Bijeljini, a radi se o nasljedstvu “teškom” oko milion KM, koje je mještanin sela Donje Čađavice kod Bijeljine ostavio komšiji iako je imao živuće nasljednike.

Naime, bijeljinska policija je ovih dana saslušala brata Petra Gajića, domaćina iz sela Donje Čađavice, kod Bijeljine, koji je preminuo prije dvije godine, samo sedmicu nakon napisanog testamenta, pod u najmanju ruku sumnjivim okolnostima.

Tužbu je podnijela Milena Gajić, kćerke Petra Gajića iz sela Čađavice kod Bijelјine, protiv mladog komšije, koji testamentom, koji ona osporava, pokušava da uzme svu pokojnikovu imovinu.

Kćerka traži da sud poništi testament jer je “nezakonit pošto je mladi komšija predstavlјen kao unuk pokojnika, mada nisu ni u kakvom srodstvu”. Iza Petra je ostala imovina vrijedna više od milion konvertibilnih maraka.

Kako prenosi Info Bijeljina, Gajić je, navodno, sve ostavio dvadesetogodišnjem komšiji, koji je naveden kao njegov unuk, iako je dokazano da nisu ni u kakvom srodstvu.
Kćerku Milenu, koja se 13 godina nalazi, bez ikakvog rješenja, u psihijatrijskoj ustanovi na Sokocu je, kako je navedeno, ostavio bez ičega. Nije joj pripao ni nužni dio, što, po zakonu, imaju pravo i oni kojima ništa nije dato testamentom.

Majka ju je ostavila kad je imala samo šest meseci i rasla je uz oca. Niko nije mogao da pomisli da će tako častan domaćin da obespravi kćerku jedinicu, koja i kad bi izašla iz bolnice ne bi imala gdje, ukoliko predočeni testament bude sudski sproveden. Petar je kćerki ostavio, kako stoji u testamentu, samo zlatnu pločicu na ogradi seoske crkve, na kojoj je uz njegovo, upisano i njeno ime.

Tuženi R. Č. (22), koji od prije dvije godine ima u rukama testament, nije se pojavio na sudu, ali je poslao tri advokata. Pred sudom se nije pojavio ni lokalni sveštenik koji je, navodno, zabranio da se otvori sanduk. Poslije smrti Petra, kako navodi tužitelјka, “zapalјen je krevet na kom je bio pokojnik iz higijenskih razloga, a pronađena je i pidžama koja je izgorjela i predata policiji”.

Očevidac, inače pokojnikov sestrić, rekao je da je “ujak pronađen nag, mrtav u kući i da su iz pogrebnog preduzeća tijelo odnijeli u nepoznatom pravcu i ništa se o njemu nije znalo puna dva dana i dvije noći”. Odnekud je dovezen na groblјe, uz zabranu da se otvori sanduk.

Inače, pokojnikova kćerka je dan ranije u bijelјinskoj policiji, sa stricem Božidarom Gajićem, podnijela krivičnu prijavu protiv petoro lјudi, “zbog osnovane sumnje da su prikrivali uzrok smrti, lažno svjedočili, lažno se predstavlјali radi sticanja protivpravne koristi i otuđenja tuđih stvari”. Prijavom je obuhvaćena i mrtvozornica, zbog sumnje da je “zloupotrebila službeni položaj jer je izdala potvrdu o smrti, a da nije ni vidjela mrtvaca”. Da ga je vidjela, smatraju kćerka i pokojnikov brat, morala bi da obavesti policiju zbog činjenice u kakvom je stanju zatečen 13. novembra u kući.

“Prijavlјen je i osumnjičeni pogrebnik, jer smo ustanovili da nema mrtvačnicu i da je negdje morao da drži pokojnika dva dana i dvije noći. Izjavio je prvo da je pokojnik bio u gradskoj mrtvačnici, a kada smo dobili potvrdu od ovdašnjeg groblјa da to nije tačno, onda je rekao da ga je “odvezao u mrtvačnicu u Dvorove”. Potom smo dobili informaciju da nikad nije bio tamo.

Srodnici sa svojim pravnim zastupnicima traže ekshumaciju posmrtnih ostataka i obdukciju jer je svjedok, psihijatar, potvrdio da “Petar prema njegovom mišlјenju nije umro od raka grla, kako piše u smrtovnici, jer ga je on, deset dana prije smrti, pregledao i utvrdio da je operisan i da je bio nijem.”

Vještak je potvrdio da pokojnik zbog operacije grla i glasnih žica, nije mogao uopšte da govori. Međutim, lјudi koji su svjedočili testamentu izjavili su da je Petar glasno rekao:

“Ovo je moj testament i prihvatam ga kao svoj”, što se smatra nemogućim. Sumnja se da su svjedočili lažno radi ekonomske koristi.

Na sudu se ispostavilo da nije tačno, kako piše u testamentu, da je sačinjen u kancelariji advokata, nego u drugoj kancelariji, advokatove žene notarke.

“Već je izvjesno da je lažna tvrdnja u testamentu da je “nasljednik” unuk, a nije mu nikakav rod, lažno je da je mogao glasno da se izjasni i laž je da je sačinjen u kancelariji advokata – kažu srodnici. – To je dovolјno za obaranje testamenta.

Komšija “nasljednik” je Petrovu jedinicu tužio i tvrdi “da nije dostojna naslijeđa, navodeći da bi ona rasprodala sva njegova imanja”. A, kako kažu srodnici i komšije, “dok je ona boravila u bolnici na Sokocu, poslije očeve smrti, ne čekajući da testament bude potvrđen, proćerdana je sva Petrova pokretna imovina”. Nestalo je 130 skupih ikona koje je Petar namijenio crkvi.

Advokat kćerke i brata pokojnog Gajića Dušan Tomić kaže da je posebna priča Milenino, zapravo, zatočeništvo u psihijatrijskoj bolnici na Sokocu. Tomić dodaje da je već ispitao i ustanovio ko je ovu sada pedesetjednogodišnju ženu, prinudio na liječenje i zašto. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending