Sudbine
Misteriozna smrt mlade Michelle von Emster: NAPAD AJKULE ILI UBISTVO?
Michelle von Emster bila je 25-godišnja Kalifornijka koja je umrla od prividnog napada morskog psa, iako se postoje nagađanja o službenom uzroku smrti. Umrla je na obali San Diega u Kaliforniji u noći 14. aprila 1994. Sljedeće jutro je pronađeno tijelo, golo, a desna noga joj je nedostajala na sredini bedra, uz nekoliko slomljenih kostiju, i drugih povreda. Istražiteljima se činilo da ju je napao veliki bijeli morski pas. Međutim, nekoliko stručnjaka tvrdi da su njene povrede neskladne s povredama napada morskog psa, a drugi sugeriraju da je uzrok smrti ubistvo ili pad s obližnjih Sunset Cliffs .
Dvadesetpetogodišnja Michelle von Emster bila je borac. Odrastajući u San Carlosu, koji se nalazi nedaleko od San Francisca, u Kaliforniji, dok je bila studentica na St. Mary`s Collegu dijagnosticirana joj je leukemija, rak krvotvornog tkiva. Bila je to mučna bitka koja bi je skoro ubila, ali uspjela je da se suoči sa razornom bolešću u borbi koju je na kraju dobila.
Nakon ovog susreta sa smrtnošću i smrti, preselila se na jug u San Diego u Kaliforniji, gdje je ubrzo postala poznata kao slobodna djevojka koja vrijeme voli provoditi na plaži. Iako je iznajmila mjesto u slikovitim brdima Loma Portala, s pogledom na zaljev San Diego, bila je prava lutalica, provodivši većinu vremena na Ocean Beachu, poznatom u to vrijeme kao mjesto sufrera i boema.
Po svemu sudeći, bila je zaljubljena u okean, provodila je skoro svaki dan surfajući, plivajući, a ponekad i jednostavno meditirajući na plaži. Okean je bio njen život, ali je tragično postao i njena smrt, a Michelle je postala misteriozan i zlokoban slučaj koji još uvijek nije adekvatno riješen.
Pogrešne karte za koncert
U noći 14. aprila 1994. Michelle je planirala da izađe na koncert Pink Floyda sa svojom prijateljicom i cimerkom, ali su djevojke otkrile da su kupile pogrešne karte. Michelle je očigledno bila prilično razočarana , a na putu kući zamolila je prijateljicu da je ostavi na pristaništu na Ocean Beachu koji se nalazio nedaleko od kuće u kojoj je tada boravila.
Michellina prijateljica nije puno razmišljala o tome, jer je mol bio udaljen samo nekoliko blokova od kuće, a Michelle je mnoge noći provela šetajući plažom izgubljena u svojim mislima.
Prijateljica ju je ostavila na molu oko osam sati uveče, i nije mogla ni sanati da će to biti posljednji put kada će Michelle biti viđena živa.
Užasne povrede
Sljedećeg dana, u petak 15. aprila 1994., dva surfera primijetila su metež morskih ptica u blizini zamršene mase morskih algi duž obale ispod mjesta zvanog Sunset Cliffs. Otišli su da istraže, a kada su se približili, ugledali su golu ženu, širom otvorenih očiju koja je klackala licem prema dole u pjenušavom moru dok su galebovi hrlili oko nje.
Tijelo je odmah prijavljeno i prebačeno u štab spasilaca u San Dijegu, nakon čega je identifikovano kao Michelle von Emster i pokrenuta je zvanična policijska istraga. Pregledom tijela utvrđeno je da je bila gola, osim nekog nakita, te da je zadobila prilično teške rane.
Ne samo da joj je desna noga potpuno nedostajala od butine nadolje, otkinuta sa butne kosti, već su na njenom tijelu bile i jezive velike rane kao da je neko kidao meso, a zdjelica joj je bila velikom silom razdvojena.
Također je zadobila nekoliko slomljenih kostiju, uključujući slomljen vrat i slomljena rebra, kao i razne ogrebotine i kontuzije na licu i trupu, a u ustima, plućima, grlu i stomaku je pronađena velika količina pijeska.
Obdukcijom je također zaključeno da je bila živa dok je zadobila razne povrede i da je u vodi bila vrlo kratko. Uprkos povredama, konačni uzrok smrti nije se mogao potvrditi.
Stručnjak za ajkule skeptičan
Neposredna presuda je bila da je ovo posljedica katastrofalnog napada ajkule, a ideja je bila da je Michelle spontano odlučila da ode na plivanje te večeri tokom šetnje i da ju je ubio veliki bijeli morski pas.
Međutim, zašto bi otišla plivati totalno gola i gdje joj je završila odjeća? Njena odjeća nije bila pronađena, a misterioznije je bilo to što su zeleni kaput koji je nosila te noći i njena torbica ubrzo pronađeni oko tri kilometra od mjesta gdje je umrla.
Uprkos tome, policija je bila prilično uvjerena da je njena smrt uzrokovana napadom morskog psa, nakon čega su se tijela dočepala i druga stvorenja, ali neki stručnjaci se nisu složili.
Jedan stručnjak za ajkule, Ralph Collier, odmah je posumnjao u scenario napada ajkule kada je pogledao ostatke tijela, rekavši:
“Jedna stvar koje me pogodila je stanje udova. Kada bijela ajkula odgrize dio uda, ugriz je čist i precizan, kao da ste meso otkinuli koristeći stolnu testeru. Povreda na Michellinoj butini nastaje kada se kost uvrne pod velikom silom. Pregledao sam preko 100 fotografija sličnih slučajeva i nikada nisam vidio kost koja je došla do te tačke. Također, nije bilo stvarnih vidljivih otisaka zuba velike bijele ajkule, a njihovi napadi na ljude na ovom području su skoro nepostojeći. Događaj poput ovog mogao bi biti u skladu s tim da je kost opetovano prerezana brodskim propelerom, što je jedna od mogućnosti.“
Uzimajući u obzir ove nedosljednosti, mnoge druge nezvanične teorije počele su se razvijati oko slučaja, a glavna teorija kaže da je Michelle ubijena.
Jeziva pjesma
Jedan mogući sumnjivac bio je čovjek za kojeg se Michelle žalila da ju je proganjao neposredno prije njene smrti, iako navodni uhoditelj nikada nije identifikovan.
Drugi je bio čovjek po imenu Edwin Decker, koji je otišao na spoj s Michelle i za kojeg je otkrivno da je napisao morbidnu pjesmu u kojoj se spominje njena smrt i napad ajkule, a koja jezivo glasi:
“U izvještajima je pisalo da je na njenom ramenu istetoviran leptir kojeg se sjećam od one noći na svom kauču kada sam joj kao ajkula žvakao usne i skinuo košulju”.
Prilično uznemirujuće stvari, ali istraga nije pokazala ništa što bi Deckera povezivali sa njenom smrću. Bilo je mnogo drugih teorija, uključujući da je pala sa litica, da je nasumično napadnuta na plaži, da ju je udario automobili i odbacio, da je udario čamac dok je plivala gola, ili da se radilo o samoubistvu.
Također je sugerisano da je možda bila drogirana, iako njena porodica i prijatelji poriču da je uzimala bilo kakve sumnjive supstance.
Samoubistvo se također činilo malo vjerovatnim jer je upravo pobijedila rak i stekla novu vrijednost za život, što je bio jedan od razloga zašto se preselila u San Diego kako bi bila blizu okeana kojeg je toliko voljela.
Ideja o padu s litica ima smisla, jer su ljudi ranije odatle padali u smrt, ali njene povrede nisu bile u skladu sa tako visokim padom. Nijedno od ovih objašnjena ne ilustruje zašto je pronađena gola i gdje je završila sva njena odjeća.
Na kraju, vlasti su uvijek ostajale pri svojoj službenoj presudi da je Michellina smrt rezutat napada ajkule, a službena istraga o ubistvu nikada nije pokrenuta, uprkos nekoliko molbi da se slučaj ponovo otvori. Do dana današnjeg nema jasnog odgovora šta se zapravo dogodilo sa ovom nesretnom djevojkom, i ko ili šta je uzrok njenih užasnih povreda. (Najportal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON