Pratite nas

Sudbine

Mislili su da ima grip: ZBOG JEDNE BUHE OSTAO BEZ OBJE RUKE I STOPALA

Published

on

Jedan ujed buhe koštao je Majkla Kolfoha (35) iz Teksasa obje ruke i dijela stopala, tvrde članovi njegove porodice.

Majkl je prošlog mjeseca prebačen u hitnu pomoć u San Antoniju pošto je izgubio osjećaj u nožnim prstima i patio od simptoma za koje je njegova porodica u početku vjerovala da ukazuju na grip, piše NYpost.

Ubrzo nakon toga, Majkl je doživio septički šok i hitno je prebačen na intenzivnu njegu.

U roku od 24 sata, Kolhof je stavljen na respirator, dijalizu, antibiotike, vazopresore i brojne lijekove koji će ga održati u životu, jer su njegovi organi počeli ubrzano da otkazuju.

„Rečeno mi je da do 20. juna pozovem užu porodicu da dođu iz svih dijelova zemlje da se pozdrave sa njim – napisala je njegova majka Džejlin Hardavej.

Kolhofov brat Greg izjavio je da je čitava porodica bila zabrinuta da će Majkl preminuti.

Bilo je potrebno još 11 dana intenzivne medicinske pomoći, ali Majkl se čudom izvukao i 1. jula je skinut sa respiratora i sedativa, ali ne bez teških fizičkih posljedica.

Dobio je takozvanu suhu ganrenu ruku i stopala kao posljedicu liječenja vazopresorima, odnosno jednog od mnogih lijekova koji su mu ujedno i spasili život.

„Bio je žrtva teškog i traumatičnog ujeda jedne jedine buhe – kaže njegova majka.

Ljekari su porodici rekli da je tip tipusa od kojeg je Majkl obolio izuzetna rijetkost u Sjedinjenim Američkim Državama.
Prema Centrima za kontrolu i prevenciju bolesti, tifus koji se prenosi buhama javlja se u tropskim i suptropskim klimama širom svijeta, uključujući južnu Kaliforniju, Havaje i Teksas.

„Nelijčen tifus može da izazove tešku bolest i oštećenje jednog ili više organa, uključujući jetru, bubrege, srce, pluća i mozak – upozoravaju iz CDC-a.

Obično ljudi koje ugrizu zaražene buhe traže medicinsku pomoć nakon što pronađu otok ili osip oko mjesta ugriza, ali Greg je rekao da njegov brat nije osjetio nikakve simptome dok nije bilo prekasno.

Kolhofova gangrena nije mogla da bude liječena, pa su ljekari bili primorani da mu amputiraju obje šake do podlaktica, kao i polovinu stopala.

Prema riječima njegovog brata, Majkl živi u Hjustonu, a bio je u San Antoniju samo da bi pomogao u brizi o majci koja se oporavljala od operacije stopala. Porodica ima pse i mačke kao kućne ljubimce, piše Khou. Majklova porodica podijelila je ovu priču kako bi pomogla drugima da na vrijeme prepoznaju simptome i zatraže ljekarsku pomoć. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending