Mirsad Čaušević, logoraš iz Prijedora i autor knjige “Smrt u bijeloj kući”: Rata ne smije biti, nikada više, BiH pripada narodu a ne političarima

Mirsad Čaušević, autor knjige “Smrt u bijeloj kući”, koja prenosi svjedočenja ljudi koji su preživjeli pakao u logorima “Omarska” i “Manjača”, čiji zatočenik je i sam bio, oglasio se povodom posljednjih dešavanja u Bosni i Hercegovini.

Živi u Čikagu

On je jedan od 1.500 ljudi iz Prijedora koji živi i radi u Čikagu, a posljednjom objavom emotivno se obratio svim Bosancima i Hercegovcima.

– Dosta je. Previše nas je izgubilo svoje. Previše nas je prošlo kroz bol i patnju. Previše godina gledamo kako nam zemlju uništavaju isti ljudi, kako nas dijele, kako nas tjeraju jedne na druge, dok oni uživaju u foteljama. A mi šutimo. I trpimo. I čekamo – napisao je Čaušević.

Kako dalje stoji u objavi dugo je razmišljao da li uopće da napiše ovo.

– Nisam želio stvarati tenzije. Nisam želio dolijevati ulje na vatru u zemlji gdje su podjele već dovoljno duboke. Ali jednostavno ne mogu da šutim. Ne smijem. Kao logoraš, kao neko ko je preživio strahote rata, osjećam da dugujem istinu – sebi, onima koji su prošli isto što i ja, ali najviše onima kojih više nema među nama. Onima koji su dali svoje živote za ovu zemlju. Oni nemaju glas, ali mi ga imamo. I ako šutimo, izdajemo njihovu žrtvu.

– Ja sam preživio logor. Izgubio sam dva brata u ratu. Prošao sam stvari koje niko ne bi smio proći. I evo me danas, opet gledam kako nas plaše, kako nas dijele, kako nas guraju nazad u mrak. Svaka nova kriza, svaka nova prijetnja, svaki put kad čujem da se spominje rat – vraća mi sve. Sve one slike koje pokušavam potisnuti. I ne samo meni. Hiljadama onih koji su prošli isto – nastavlja autor knjige “Smrt u bijeloj kući”.

Hoću BiH

Dalje ističe da ne želi osvetu.

– Ne želim mržnju. Hoću pravdu, hoću mir, hoću život dostojan čovjeka. Hoću Bosnu i Hercegovinu u kojoj neće biti važno kako se zoveš, nego kakav si čovjek. Hoću da jednom zauvijek prestanemo s podjelama i da se okrenemo budućnosti.

– Dvadeset godina gledamo istu priču. Milorad Dodik hoće da otkine dio Bosne i Hercegovine. To je svima jasno. Ali isto tako znamo da su ga godinama podržavali i Bakir Izetbegović i Dragan Čović. Spašavali su jedni druge, dogovarali se iza zatvorenih vrata, trgovali našim životima, dok smo mi mislili da su protivnici. A zapravo su zajedno vladali, a narod im je samo bio alat za održavanje moći. Za to vrijeme – mladi su otišli. Ljudi su ostali bez posla. Ljudi su ostali bez nade.

Ali ja vjerujem da još nije kasno. Vjerujem da možemo bolje. Moramo bolje!

Dodik, Čović i Bakir trebaju otići. Njihovo vrijeme je prošlo. Oni su imali svoju šansu i pokazali su šta znaju – a to je da uništavaju ovu zemlju i zavađaju narod. Vrijeme je da dođu novi ljudi, sposobni, obrazovani, oni koji neće dijeliti, nego spajati. Oni koji neće živjeti od politike, nego raditi za narod.

I ono najvažnije – rata ne smije biti! Nikada više! Niko od nas nema dva života, niko nema drugu domovinu. Ova zemlja pripada narodu, a ne političarima koji nas decenijama huškaju jedne na druge dok sebi grade kule i vile – napisao je Čaušević.

Otkrio je da se zato vraća u Bosnu iduće godine.

U Bosnu nade

– Ne u Bosnu straha, ne u Bosnu podjela, nego u Bosnu nade. Hoću da pokrenem biznis, da radim, da nešto stvorim. Ne samo za sebe, nego i za druge. Hoću da pomognem, da gradim, da nešto ostane iza mene. To je moja najveća životna želja. Da ne odem s ovog svijeta, a da nisam ostavio nešto korisno, nešto vrijedno, nešto što će pomoći budućim generacijama. Jer, šta je život ako iza tebe ne ostane ništa osim sjećanja? Šta smo mi ako ne ostavimo bolju zemlju svojoj djeci? Zato pozivam sve vas koji vjerujete da može bolje. Hajde da gradimo, a ne da rušimo. Hajde da spajamo, a ne da dijelimo. Hajde da jednom zauvijek kažemo – mi smo Bosanci i niko nas više neće tjerati jedne protiv drugih!

Naša djeca zaslužuju bolje. Naša Bosna zaslužuje bolje. Vrijeme je!

I na kraju, želim da znate – ovo vam govori neko ko je prošao najveće traume tokom rata. Neko ko je izgubio, neko koga boli. Ali i neko ko voli. Neko ko ne mrzi. Jer ljubav prema Bosni je jača od mržnje. I ona će pobijediti – stoji u njegovoj objavi na Facebooku: