Malo je poznato da je legendarni Mirolsav Ilić, “slavuj iz Mrčajevaca”, “sin plavih šuma i livada” sa nepunih petnaest godina zakoračio u diskografiju. Bilo je to 1965. godine. Za aleksandrovački “Diskos” je snimio singl sa četiri pjesme: “Savila se vita grana od jablana”, “Potočić žubori”, “Poslušajte pesmu moju”, “Kolo vodeničarka”. Snimio je sa Draganom Aleksićem, u to vrijeme jednim od najboljih harmonikaša.

“Sjećam se, zakazaše mi snimanje u Nišu po ciči zimi, na polugodištu osmog razreda osnovne škole. Te 1965. bilo je samo dva studija za snimanje, u Beogradu i u Nišu. Vozio nas neki čika Radojica, sodadžija iz Mrčajevaca, koji je jedini imao kombi u koji smo mogli da se potrpamo.

Bio je to neki polovan i razdrndan kombi koji šišti na sve strane. Moj otac me ušuška u svoj kožuh da ne nazebem na dugom putu do studija. Kad smo stigli u Niš, onako promrzlog iznijeli su me iz kombija i na rukama unijeli u studio.

“A prije ulaska u studio – izuvanje! Razlog – ulazi u snimak svaki šum, pa i lupkanje cipelama. Kad sam stao pred mikrofon, ni da beknem – em zima, em trema. Dok su se muzičari komešali, Dragan Aleksić me izvede u hodnik ispred studija, dohvati svoju mučenicu i reče:
“Miro, sine, drmni jednu!” Drmnuo sam, otkravio se i snimak je uspio.- sjeća se tih vremena Miroslav.

Nekoliko mjeseci kasnije ploča se pojavila, ali ILićevi u Mrčajevcima nisu imali gramofon. Kupili su ga u Čačku slijedećeg jutra, pa donijeli u selo I odvrnuli do daske da svi Mrčakevi čuju da je Miroslav snimio ploču. (Naj portal)