Sudbine

Miloš poslije 30 godina pronašao Zdenku: RODILA ME, ALI JE NIKADA NEĆU I NE MOGU ZOVNUTI MAJKOM (Video)

Published

10 mjeseci

30/11/2023

Davne 1992. godine Zdenki Mijailović uzet je sin koji je dat na usvajanje. Od tad ga nije vidjela. Međutim, Miloš Dubljević je svoju biološku majku uspio da nađe preko Fejsbuka.

Majka kojoj je sin uzet, objasnila je kako je došlo do toga da joj Centar za socijalni rad oduzme prvorođeno dijete.

“To je bilo 1992. godine kada je rat u Jugoslaviji počeo, Miloš je imao dvije godine, on je došao do prozora i sekund je falio da padne sa njega. Nakon toga Centar za socijalni rad mi je oduzeo dijete i dao ga na usvajanje. Nisu htjeli da nam daju informaciju gdje nam je dijete, niti su roditelji koji su ga usvojili htjeli, da se dođe do te informacije”, ispričala je ona.

Miloš je naveo da osobe koje su ga usvojile doživljava i osjeća kao svoje roditelje, a da Zdenku poštuje.

“Sa 13 godina sam saznao da sam usvojen, poslije toga sam sam u sebi preispitivao da li da tražim svoju majku. Roditelji su mi rekli da me nisu ranije obavijestili o tome ko mi je majka, u strahu da ću otići od njih.

Majka koje me je usvojila mi je rekla prije nego što je preminula, da mogu da pronađem Zdenku ali da je ne zaboravim. Volim roditelje koji su me usvojili i doživljavam ih kao svoje roditelje. Kad sam pročitao Zdenkinu knjigu, dvoumio sam se da li da je upoznam, jer sam se osjećao razočarano.

Ne zamjeram joj ništa ali ne mogu da zaboravim ko me je podigao i ne osjećam se kao dio njene porodice. Zdenka mi je draga ali ne mogu da joj se obraćam sa mama jer 30 godina ništa o njoj nisam znao”, rekao je Dubljević.

Zdenka je navela da bi sve drugačije uradila da je mogla.

“Ne mogu da mu zamjerim na ovakvoj reakciji, povrijedilo me je što mi ranije nije sve ovo rekao jer bih zaista željela da mi je to prenio. Da mogu da vratim vrijeme drugačije bi postupila ali nažalost to nije moguće”, navela je Zdenka.

Miloš je dodao kako mu je falila majčinska toplina i da se za vrijeme svoje posjete Zdenki u Nici osjetio kao da emocija koju je od nje i njene porodice dobio nije bila prava.

“Vidio sam kako se ona ophodi prema svojim ostalim sinovima i osjećao sam se kao da sam tu suvišno, kad smo se susreli na televiziji reagovao sam emotivno, kako nju ne bih povrijedio”, izjavio je Dubljević. (Naj portal)

Tagovi:istaknuto Miloš Duvljević usvojenje Zdenka Mijailović

Sljedeća vijest

Nesretna ljubavna priča: DONIRAO BUBREG MAJCI SVOJE VJERENICE, A ONA MJESEC DANA KASNIJE OTIŠLA S DRUGIM

Predhodna vijest

Njihova ljubav je puna nježnosti i strasti, ali Željki to u selu ne opraštaju: ONI NE ZNAJU KOLIKO SAM JA SRETNA SA MOJIM 21 GOINU STARIJIM MUŽEM

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)