Pratite nas

Sudbine

Milicu je bivši iskoristio i ostavio: STIGLA GA JE KAZNA. ŽENA MU SE ZOVE ISTO KAO I JA!

Published

on

Dođu nekad dani kad se prošlost vrati u sjećanje da oživi neke stare emocije koje smo mislili da smo odagnali iz sebe. I to uglavnom one tjeskobne, tužne, sjetne. Prema ljudima koji su nas izdali, prodali za šaku dukata, povrijedili ili jednostavno iščezli iz života bez razloga i objašnjenja.

Tako se jedna Milica sjetila svog bivšeg dečka sa kojim je provela sedam godina, a onda bila ostavljena. Iako je danas sretno udata, imala je potrebu da na Tviteru opiše svoj emotivni krah sa čovjekom sa kojim je doživjela najveće životno razočaranje.
“Prije mog muža imala sam dečka sedam godina, živjeli od početka zajedno. Dakle, kao muž i žena, ali bez papira. Završim ja faks, on i dalje studira, plan da se preselimo u manji grad da otvorimo biznis, da uzme on kredit, pošto je bio i u radnom odnosu. Je l’ hoćeš? Kaže – hoće.

Odradimo to, nađem i ja posao, ide vrijeme, ja konjošem na oba posla, on putuje na posao u Beograd, završava fakultet, teško ide, ja pritiskam, kažem – eto, oslobađam te biznisa, ja ću na sebe sve da preuzmem – i kuću – gledaj da završiš taj fakultet kad si došao već do kraja.

Bio i bubnjar i gejmer, završi on faks u januaru, aj da se malo odmori od svega, počne stalno da ostaje vikendima u Bg-u, sve više i duže. Kaže:”Ja ne mogu ovdje da živim više, hoću nazad”, puče sve u aprilu. Dozvolim da ostane u stanu dok ne nađe u Beogradu sebi mjesto.

Kaže: Kad odem, kako ćemo mačku da podijelimo (ja je našla i jedva ga namolila da je uzmemo). Reko: “Taj i taj dan nisam kod kuće, dođi i uzmi sve iz stana šta misliš da ti pripada i da te ne vidim više”. Naravno da je i nju pokupio”, započinje Milica svoju bolnu ispovijest.

I kako to obično biva, uvek su pare te koje “zapečate” svaki odnos kada počne da se računa ko je koliko “u marku” dao.

“Ostalo još da se riješi dio kredita da mu “vratim”, Nisu ni bile male pare. Reko: “Treba mi malo vremena, zvaću te kad skupim. Poslije nedelju-dvije, ma nije ni mjesec prošlo, zove. “Ej, kad će pare, trebaju mi?”

Digo mi se pritisak 200, sreća, moji prodaju nešto baš u tom momentu, dam mu. Da me ubijete i da ne lažem, ali mislim da je čak i onu kamaticu što ostane dok se zatvori račun uračunao u sve to. Nisam ga poslije nikad vidjela, znam da je sa tim parama otišao na more i da ga je život kaznio tako da mu se žena zove isto ko i ja”, napisala je ona i na kraju ispričala kakav je epilog svega bio.

“Ne znam ni što sam sad ovo pisala. Ne volim ni da ga se sjećam, ni da ga spominjem, bila sam budala, ali sam mnogo naučila iz svega toga. Možda pišem zato što vidim koliko se ljudi koji se razvode muče, pa još kad su djeca u pitanju, ne mogu ni da zamislim sve to koliko je strašno.

Eto, izašlo iz mene, praštajte. I da, kad sam se u tom periodu od januara do aprila spremala da upišem vožnju i master studije, dobijala sam podršku: “Šta će ti to sve, kako ćeš da postigneš dva posla i to?” Postigla sam sve, ali bez njega. I hvala Bogu što je bilo tako, tad sam umirala od tuge”, završila je ova žena svoju priču koja joj i danas stvara određenu tjeskobu kad pomisli na bivšu ljubav.

U komentarima je dobila veliku podršku, mnogi su željeli da joj skrenu pažnju da je sigurno još povrijeđena čim ima potrebu da piše o tome, ali da sebe treba da doživi kao pobjednika u ovoj priči jer je, kako pišu, “sve moglo da se završi gore da je potrajalo duže”, a ona je “ispala veliki čovkek kojem će se dobro vratiti za poštenje”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending