Pratite nas

Sudbine

Mile koga sada zovu “Munja” je preživio udar groma: NADIMAK JE SMIJEŠAN, ALI JA NIKADA NEĆU ZABORAVITI KAKO SU MI LEĐA I NOGE BILI IZGORJELI (Video)

Published

on

Ljubav prema trešnjama umalo je jednog Mileta koštala života, pošto ga je tokom branja omiljenog voća udario grom. Od tada, njega prati novi nadimak – Mile munja.

Iako danas ponosno nosi nadimak, ništa tog 28. maja nije bilo smiješno ni Miletu iz mjesta Bašaid kod Kikinde, kao ni njegovom ocu sa kojim se zadesio podno velikog drveta. Kako je ispričao, nakon što su se najeli trešanja, razgovarali su na temu da li da ubrano prodaju ili da ih jednostavno pojedu. Tada je počelo nevrijeme praćeno kišom. Ništa nije slutilo na to da će doći do moguće tragedije.

“Ja stajao ispod trešnje, tata blizu mene i samo u jednom trenutku svjetlost. I ja padam… Kad sam pao, sav drhtim, ne znam šta je, tata odlijepio, tresem se, ništa ne osjećam, samo kao neko golicanje po cijelom tijelu, a noga skroz iskrenuta. Odvukao me tata, da me pokrije zemljom… ja na leđima i tad je počelo nevrijeme”, prisjeća se Mile “Munja” u razgovoru sa Borom Otićem.

Kako kaže, otac je krenuo po pomoć do komšije. Tom prilikom, na deset metara od njega, pukao je još jedan grom.

“Odmah je tata otišao da zove komšiju Željka a kad je otišao, na 10 metara od mene udari još jedan, osjetio sam kako je sva zemlja pala na mene”, priča Mile.

Odjeća koju je imao na sebi, majica kratkih rukava, kratke pantalone i patike, najbolje su svjedočile jačini groma. Od siline udara, na njemu je jedva ostalo nešto tkanine. U takvom stanju, njega su otac i komšija Željko povezli u bolnicu.

“Cijela leđa, noge, sve pozadi, sve je to bilo crno, izgorjelo, a palac na nozi mi se rascvjetao, valjda je tu izašlo. I ništa, sav sam modar bio, ništa nisam osjećao, ruke pomalo, noge ništa, tek uveče i sutra ujutru prvo lijevu pa onda desnu… Bio sam u bolnici 7 dana, krpili me, a nijedan mi ožiljak nije ostao”, prisjeća se horora iz majskog dana pred Borinom kamerom.

Kako kaže, u bolnici je bio sedam dana. Od ožiljaka, veli, nema ništa. Nevremena se sjeća jer je njegovom komšiji srušilo kuću, a drugom je stradao bojler. Na kraju, kroz šalu kaže da danas, nakon svega, ima više energije, što mu, kako je rekao kroz smijeh, pomaže da bude bolji student. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending