Mersa Miljković Meri je pjevačica iz Velike Kladuše izvorne i komponovane narodne muzike. Njen muzički opus bilježi više od dvadeset singlica (malih gramofonskih ploča) i 15 velikih ploča. Međutim karijeru joj je obilježila vrckasta pjesma „Čičo“.
Bolje od šunda
– „Čičo“ je moja prva pjesma koju sam ja snimila. A snimila sam je iz samo jednog razloga, da bi pobjegla iz anonimnosti. Ta pjesma mi je u jednu ruku pomogla, a u drugu odmogla. Mene su tada oporezovali, to jest tu pjesmu su oporezovali kao šund, pa i mene kao šund pjevačicu. Zbog toga se dugo nisam mogla dokazivati da ja mogu i neke druge pjesme da pjevam. Ustvari nisam ni ja neka nešto jaka pjevačica,ali jednostavno se nisam mogla dokazati da mogu nešto malo bolje da pjevam od šunda.
– A, onda sam se zainatila sama sa sobom i snimila za diskografsku kuću Jugoton 21 sevdalinku uz orkestar „Bijele strijele“, koji je bio rock bend. A bili su toliko profesionalni muzičari da su to odlično odsvirali.
Moja lična karta
Tako da sa te tačke gledišta mogu da kažem da je taj album bio moja neka odskočna daska. Jedna moja lična karta, sa kojom sam se ja u ono vrijeme ponosila dok sam se bavila muzikom. Danas sve manje i manje pjevam, došle su tu i neke godine. Ja sam danas penzionerka, pjevam vrlo rijetko. Volim da pjevam u mom kraju u mojoj Velikoj Kladuši kada me pozovu.
Kako je uopšte došlo do toga da tada snimite tu izuzetno za tadašnje vrijeme provokativnu ,pjesmu „Čičo?
– Kada sam ja tih sedamdesetih godina prošlog vijeka došla u Zagreb, a bila sam jako mlada i imala 18 godina, desio se susret sa jednim trgovačkim putnikom. On me povezao sa nekim ljudima koji su mi ponudili tu pjesmu. Nisam se dvoumila, znala sam šta snimam, a kasnije je sve postalo istorija. Kada se i danas pomene ta pjesma odmah ljudi znaju ko je pjeva.
Za ‘Čičo’ svi bili ludi
Današnja estradna scena mogla bi se kompletno nazvati šundom, čast izuzecima?
– Danas je neko drugo vrijeme, neki drugi ritam, neke druge pjesme pune droge, seksa i alkohola. Ja sve to ne volim, ali nažalost moraš prihvatiti, jer na kraju krajeva omladina je to prihvatila. Danas je takvo vrijeme, ono što im se ponudi oni to odmah i prihvate. U ono vrijeme moja pjesma „Čičo“ je bila šund, ali po današnjim propozicijama ne bi bila pod etiketom šunda.
Da li ste razmišljali o tome da je ponovno snimite?
– Da, jesam. Čak mi je i Lepa Brena nudila njene muzičare da to sve snimim u Beogradu, ali ne bi to više nikada bilo to. Prvo, snimanje u Beogradu bi me mnogo koštalo, a sada i u ovo vrijeme u mojim godinama to mi baš ne bi trebalo. Pjesma je vrckasta, dvosmislena. Sa osamnaest godina sam mogla to da snimim, ali sada ne. Osim toga bojala sam se da uložim neki veliki novac, koji mi se nikada ne bi vratio. Pa onda snimanje spota. Jednostavno nema potreba da uložim veliki novac, a sve je neizvjesnost.
Bezobrazna pjesma
Tih sedamdesetih godina kada ste snimili tu pjesmu bila su neka druga vremena, patrijarhalna. Kako su Vaši roditelji, komšiluk, grad, a dolazite iz Velike Kladuše gledali na Vas?
– Kada sam snimila pjesmu „Čičo“, ona se zavrtjela, ljudi poludjeli za njom, ja sam onda nakratko došla u Veliku Kladušu. I dobila sam takve batine od mame da sam, slobodno mogu reći bila sva crna. Nakon što me dobro istukla, rekla mi je da sam snimila jako bezobraznu pjesmu, i da je to nepojmljivo šta sam uradila.
Drugi put me istukla kada sam kupila automobil, to jest fiću. Razlog je bio taj otkud meni novci da kupim auto? Tako da sam ja tada zbog te pjesme lijepih batina dobila od svoje majke.
Prijateljica Kiće Slabinca
Bili ste jako dobri i sa pokojnim Kićom Slabincem?
– Upravo zahvaljujući divnom Kići Slabincu ja sam ostala na estradi. On je čuo za mene, došao je u jedan restoran „Jelen“ u Sesvetama kod Zagreba, gdje sam ja pjevala i odveo me u Ameriku. Ja sam tada upoznala tu njegovu fatalnu „crnu ženu“. Zajedno samo nastupali, a Kićo me natjerao da pričam na bini, rekao mi je da moram osim pjesmom i riječima da komuniciram sa publikom. Govorio mi je da i poneki vic ispričam, pa neka bude malo i prost, ali ja sam zaista tada bila jako sramežljiva.
Da li Vam se Kićo udvarao?
– Ne, ne zaista nikada. Mi smo se čak i pobratili, jer sam ja jako cijenila njegovu Miru. Bio je ludo zaljubljen u tu njegovu „crnu ženu“. Ta njegova zaljubljenost se riječima nije mogla objasniti.
Izgleda da je Mira bila fatalna za mnoge ne samo za Kiću, tu je i Miroslav Ilić?
Kao gazela po Kladuši
– Ona kada je došla sa mnom u Veliku Kladušu jedan čovjek je odmah slomio ruku. Popeo se na jedan zid da je vidi, jer nije mogao vjerovati da se jedna takva žena pojavila u njegovom gradu. Hodala je kao gazela po Kladuši. Bila je zaista posebna, a i danas je takva.
Kada je prestala ta velika ljubav između Kiće i Mire, a kada je započela ljubav između nje i Miroslava Ilića?
– Mira je tada imala malu kćerkicu Dijanu i, njen muž joj je rekao, ako odeš sa Kićom i odvedeš mi dijete u tadašnju Jugoslaviju ja to neću moći podnijeti. I onda se morala odlučiti ili ostati sa djetom i mužem ili otići sa Kićom. A, koja majka bi ostavila dijete? Ostavila je Kiću i ostala sa djetetom i suprugom tadašnjim. Ja sam Miru uvukla u narodnu muziku i u sva ta estradna društva. Tako je upoznala i Miroslava Ilića, rodila se ljubav među njima, a kruna te ljubavi je njihov sin.
Vi ste u sve to upućeni, dakle sve što Mira priča je istina?
– Da ja sve to znam i Devin je Miroslavov sin definitivno. Bila sam na sudu zajedno sa Brenom, svjedočila i govorila istinu.
Kladuša, Zagreb, Njujork
Gdje živite danas?
– Imam tri destinacije, to su Velika Kladuša, Zagreb i Njujork. Imam američke papire, radila sam dosta dugo tamo, tako da danas slobodno mogu reći da Njujork poznajem bolje već Zagreb.
Danas se pjevačice više skidaju na bini već što pjevaju?
– Ako je njima tako lijepo neka to rade. Ja sam uvijek ima lijepe duge haljine, mene je bilo sram da se pojavim polugola pred narodom. Sve ovo dana je po nemom mom ukusu otišlo predaleko.
U kavim ste odnosima sa Lepom Brenom?
– U jako, jako dobrim. Kada sam u Beogradu spavam kod nje, ali spavam i kod Nede Ukraden. U suštini ja sam sa svima dobro.
U Vašim godinama izgledate jako lijepo?
– Hvala lijepa. Mislim da je sve to dosta do genetike. Mama mi je bila u poznim godinama jako lijepa žena, od oca sam naslijedila lijepe i kvalitetne zube, tako da su svi zubi u ustima moji.
Da li je bilo nekih natpisa u novinama, u žutoj štampi, što nije bilo istina i da Vas je jako povrijedilo?
– Kako da ne? Recimo svojevremeno je pokojni crnogorski pjevač Ljubomir Đurović snimio pjesmu „Zaljubi se đetić u Bosanku“ i zaista je tada ta pjesam bila posvećena meni. Svi smo tada bili mladi i lijepi. E, onda su počele priče da smo nas dvoje u vezi, što uopšte nije bila istina, a to mi je tada baš bilo krivo. Pa je onda jedan novinar napisao kako ja pored pjesme „Čičo“ pjevam i pjesme Mice Trofrtaljke, kao da su to sve moje pjesme. Poslije tog teksta izgubila sam gažu u Domu armije u Zagrebu povodom Nove godine. Tužila sam ga i dobila na sudu.
Miroslav mi je nudio pomoć
Da li ste bili udati?
– Da jesam i bio je to hrvatski pjevač Đuka Čaić i bili smo u braku nekih šest ili sedam godina. Sve muške kolege sam izbjegavala jer i tada je bilo velikih udvaranja, bilo je baš kao i danas. Svašta i svačega. Jednostavno nisam htjela da budem dio toga.
Da li imate kontakta sa Miroslavom Ilićem?
– Ne, nažalost nemam, jer se zbog sve te situacije sa Mirjanom naljutio na mene. Ja ću sada javno da kažem da je Mirsolav Ilić mene poslije rata nazvao i pitao me da li mi nešto treba, novca ili bilo kakva pomoć. Ali, šta ja sada tu mogu. Meni je Mira veća, bolja i jača prijateljica od njega. Ja sam kod nje radila, imala je butike bundi u Njujorku, a zahvaljujući njoj zaradila sam i penziju u Americi. Dakle ne pjevajući već radeći kao prodavač krzna. Ja nisam mogla Miri da okrenem leđa, a znam sve, ama baš sve.
Ima Mersa Miljković, a ima i Viki Miljković?
– Ja se uvijek šalim pa kažem da sam ja njena tetka. I Viki to zna i zna da ima tetku u Velikoj Kladuši.
Bato Šišić (Naj portal)
Pročitajte još:
