Sudbine
Marijka Sovenko, prva beba rođena ilegalno u Černobilu: Pila mlijeko krave koja se hranila na černobilskim livadama, jela ozračenu ribu, a ipak odrasla u lijepu i zdravu djevojku
Marijka je ostala na kontaminiranoj lokaciji jer su ukrajinske vlasti odbile alternativni smještaj njenim roditeljima
Jedino dijete rođeno u visoko zagađenoj černobilskoj zoni nakon nuklearne eksplozije 1986., danas je zdrava mlada žena.
Za Marijku se kaže da je “simbol renesanse Černobila”.
Dospjela je na naslovnice prije nešto više od 22 godine kada je postala prva i jedina beba koja je rođena i odrasla živeći u blizini reaktora broj četiri. Ali, godinama se nije pojavljivala u medijima.
Danas je mlada studentica vodeće visokoškolske ustanove u glavnom gradu Ukrajine, Kijevu, a za britanske medije koji su joj ušli u trag je nedavno rekla: “Dobro mi ide, radim i zarađujem za sebe. To je to”.
Kada je rođena 1999.godine, ukrajinske vlasti su nastojale da sakriju “sramotu” njenog dolaska u porodicu černobilskih radnika koji su ilegalno živjeli u kontaminiranoj zoni površine od 30 kilometara.
Njeni roditelji su odbili da napuste zonu jer im vlasti nisu ponudile alternativni smještaj.
Međutim, bili su maltretirani i optuženi za “ubistvo” svoje kćerke.
Marijka je plivala u rijeci iz koje je njen otac Mikail vadio ribu kako bi prehranio porodicu. Gajgerov brojač za detektovanje radijacije bi se divlje oglašavao kada bi bio u blizini te iste ribe ili rijeke.
Pila je mlijeko od krave hranjene na černobilskim pašnjacima ozračenim nuklearnom eksplozijom.
Njena majka Lidija Sovenko bila je primorana da demantuje glasine o zdravlju svoje kćerke.
– Ako ljudi misle da je mutant ili da ima dvije glave, prilično su u krivu. Ona je divno dijete koje je apsolutno zdravo – rekla je u jednom intervjuu.
Danas Marijka ne želi da ističe svoju prošlost jer svoje studije finansira radeći u modernom kafiću.
– Njoj zaista nije stalo do toga da bude jedinstvena jer je rođena u Černobilu. U stvari, saznanje da je ona jedino dijete koje je ovdje rođeno nakon eksplozije, a koje je odraslo u Černobilu, za nju je prilično bolno. Ona to vidi kao stigmu – rekao je jedan Marijkin prijatelj.
Njeno zdravlje i uspjeh – što potvrđuju njena majka i prijatelji – dolaze dok se priroda Černobila bori protiv užasnog nuklearnog uništenja koje se desilo prije više od trideset godina.
Divlji svijet vrvi u ovom području sa lososovima, jelenima, divljim svinjama, vukovima, kao i rijetkim divljim cvijećem i pticama.
– Ovdašnji ljudi vjeruju da je Marijka simbol renesanse Černobila, Božiji znak koji oni tumače kao da je blagoslov živjeti ovdje i da se život polako vraća na ovo ranjeno mjesto – rekla je Marijina majka.
Sudbine
Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK
Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.
Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.
Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.
Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!
A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.
“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.
Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.
Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.
Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje
“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.
Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.
“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.
Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.
Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!
“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.
Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.
Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti3 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON
-
Sudbine4 godine
Sve više Bišćanki se udaje za migrante: OD OSUDE DO ČESTITKI (POGLEDAJTE KOMENTARE)