Sudbine
Marijka Sovenko, prva beba rođena ilegalno u Černobilu: Pila mlijeko krave koja se hranila na černobilskim livadama, jela ozračenu ribu, a ipak odrasla u lijepu i zdravu djevojku
Marijka je ostala na kontaminiranoj lokaciji jer su ukrajinske vlasti odbile alternativni smještaj njenim roditeljima
Jedino dijete rođeno u visoko zagađenoj černobilskoj zoni nakon nuklearne eksplozije 1986., danas je zdrava mlada žena.
Za Marijku se kaže da je “simbol renesanse Černobila”.
Dospjela je na naslovnice prije nešto više od 22 godine kada je postala prva i jedina beba koja je rođena i odrasla živeći u blizini reaktora broj četiri. Ali, godinama se nije pojavljivala u medijima.
Danas je mlada studentica vodeće visokoškolske ustanove u glavnom gradu Ukrajine, Kijevu, a za britanske medije koji su joj ušli u trag je nedavno rekla: “Dobro mi ide, radim i zarađujem za sebe. To je to”.
Kada je rođena 1999.godine, ukrajinske vlasti su nastojale da sakriju “sramotu” njenog dolaska u porodicu černobilskih radnika koji su ilegalno živjeli u kontaminiranoj zoni površine od 30 kilometara.
Njeni roditelji su odbili da napuste zonu jer im vlasti nisu ponudile alternativni smještaj.
Međutim, bili su maltretirani i optuženi za “ubistvo” svoje kćerke.
Marijka je plivala u rijeci iz koje je njen otac Mikail vadio ribu kako bi prehranio porodicu. Gajgerov brojač za detektovanje radijacije bi se divlje oglašavao kada bi bio u blizini te iste ribe ili rijeke.
Pila je mlijeko od krave hranjene na černobilskim pašnjacima ozračenim nuklearnom eksplozijom.
Njena majka Lidija Sovenko bila je primorana da demantuje glasine o zdravlju svoje kćerke.
– Ako ljudi misle da je mutant ili da ima dvije glave, prilično su u krivu. Ona je divno dijete koje je apsolutno zdravo – rekla je u jednom intervjuu.
Danas Marijka ne želi da ističe svoju prošlost jer svoje studije finansira radeći u modernom kafiću.
– Njoj zaista nije stalo do toga da bude jedinstvena jer je rođena u Černobilu. U stvari, saznanje da je ona jedino dijete koje je ovdje rođeno nakon eksplozije, a koje je odraslo u Černobilu, za nju je prilično bolno. Ona to vidi kao stigmu – rekao je jedan Marijkin prijatelj.
Njeno zdravlje i uspjeh – što potvrđuju njena majka i prijatelji – dolaze dok se priroda Černobila bori protiv užasnog nuklearnog uništenja koje se desilo prije više od trideset godina.
Divlji svijet vrvi u ovom području sa lososovima, jelenima, divljim svinjama, vukovima, kao i rijetkim divljim cvijećem i pticama.
– Ovdašnji ljudi vjeruju da je Marijka simbol renesanse Černobila, Božiji znak koji oni tumače kao da je blagoslov živjeti ovdje i da se život polako vraća na ovo ranjeno mjesto – rekla je Marijina majka.
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON