Marija nije imala loš život. Muž joj nije pio, vrijedno je radio, ženi je uvijek davao novac. I djeca su se pokazala kao ljudi, dobro im ide. Pa ipak, Marija ima čudan osjećaj da je mnogo toga izgubila u životu. Danas ima 67 godina, dvije godine je u penziji, a muž joj je umro prije nekoliko godina.
“Nije bilo velikih zanosa, žarkih osjećanja, želja, žudnje. Sve u redu, na svom mjestu. Uvijek rutinski, uvijek jednostavno. Nikada se nisam osjećala kao žena mnogo voljena ili željena – kaže Marija S. za portal Naj žena.
Svog muža je upoznala još na studijama, bila je već na četvrtoj godini. U to vrijeme je postojalo takvo uvjerenje da ako ne nađete muža prije diplomiranja, rizikujete da ostanete baba-djevojka.
“Bićeš, kako se govorilo, baba-djevojka. Niko to nije želio, posljednja godina studija bila je godina vjenčanja, mnoge djevojke su se tada udavale – prisjeća se ona.
Da li je bila zaljubljena u Vladimira? Tako da ostane bez daha, ludo? Nikada. Voljela ga je, cijenila ga je, znala je da će biti dobar muž. Iskreni, ozbiljni, išli su u šetnje, Vlada ju je držao za ruku, ponekad su se ljubili negdje u parku. Bio je njen prvi i jedini muškarac u životu.
“Ali bez velikog ushićenja. Bilo je lijepo, bilo je zabavno i mislila sam da je dovoljno – kaže Marija.
Na fotografiji sa vjenčanja je lijepa mlada djevojka, vitka i sitna, u bijeloj dugoj haljini. Pored nje Vladimir, visok, takođe vitak, ozbiljnog lica gleda u objektiv.
“I bio je kao na ovoj fotografiji, nije volio nikakvo ludilo, nikakve šale. Ništa uzbudljivo, sve je isplanirano, osmišljeno, bez rizika i bez fantazije – kaže ona.
Da li je pogrešno? Ona samo uzdiše. S jedne strane, bilo je dobro, jer se sa njim osjećala sigurno. S druge strane, samo rutina, dosada se uvijek uvlači u rutinu. A danas Marija misli da joj je život jednostavno bio dosadan.
“Molim vas da razumijete, zahvalna sam što su mi nedostajale “dječijje bolesti” ili druge nedaće sa kojima se ljudi suočavaju, ali danas imam utisak da sam živjela tako “aseksualno” i ovo je vjerovatno jedina dobra riječ koja opisuje moju situaciju – kategorična je ona.
Nikada nije upoznala ukus dobrog seksa, jer je seks sa Vladimirom bio kao ispunjavanje bračne obaveze.
“Posao, dom, djeca, čišćenje, kuvanje. Nedeljom je obavezan domaći pileći bujon i svinjski kotleti. Svi smo voljeli kotlete. Ponekad bismo popodne išli u šetnju, ponekad bih sjedilaa na kauču sa knjigom. Čitala sam one o ljubavi, jer je u njima bilo toliko strasti, toliko osjećanja koja nikada nisam upoznala i, nažalost, nikada više neću – kaže Marija.
Ni tada joj nije palo na pamet da ima ljubavnika. A ipak je imala priliku kada se jedan kolega pojavio na poslu, sušta suprotnost njenom mužu. Šarmantna, koketna, obožavana Marija mu je privlačila pažnju. Uvijek joj je ljubio ruku da bi je pozdravio, tek tada je Marija imala priliku da sazna šta znače čuveni leptiri u njenom stomaku.
“Noge su mi tada klecale. Mnogo mi se dopalo. Ubjeđivao je i iskušavao da se sastanemo izvan posla. Nikada nisam pristala na to i danas se pitam da li sam postupila ispravno – tužno kaže ona.
Ne bi voljela da bude pogrešno shvaćena, veoma je poštovala svog muža, ali danas vjeruje da zapravo nikada nije bila stopostotna žena. Pošto ne poznaje ukus prave želje, nije iskusila strasnu ljubav. A sada je kasno za to. U odrazu u ogledalu vidi ženu koja stari. Tijelo je odavno izgubila čvrstinu, nema tog sjaja u očima.
“Ponekad se zapitam koliko ima žena poput mene? Ljudi poput mene samo su vodili ovaj “aseksualni”, dosadan život? Imam dosta vremena za razmišljanje i da budem iskrena, mislim da se najviše kajem što nisam probala seks sa kolegom. Možda bih bar znala koliko sam zabave u životu propustila? – tužno kaže Marija za kraj. (Naj portal)
