Pratite nas

Sudbine

Marija be bi voljela da bude pogrešno shvaćena, ali: ŽALIM ŠTO NIKADA NISAM PREVARILA MUŽA, A IMALA SAM PRILIKU

Published

on

Marija nije imala loš život. Muž joj nije pio, vrijedno je radio, ženi je uvijek davao novac. I djeca su se pokazala kao ljudi, dobro im ide. Pa ipak, Marija ima čudan osjećaj da je mnogo toga izgubila u životu. Danas ima 67 godina, dvije godine je u penziji, a muž joj je umro prije nekoliko godina.

“Nije bilo velikih zanosa, žarkih osjećanja, želja, žudnje. Sve u redu, na svom mjestu. Uvijek rutinski, uvijek jednostavno. Nikada se nisam osjećala kao žena mnogo voljena ili željena – kaže Marija S. za portal Naj žena.

Svog muža je upoznala još na studijama, bila je već na četvrtoj godini. U to vrijeme je postojalo takvo uvjerenje da ako ne nađete muža prije diplomiranja, rizikujete da ostanete baba-djevojka.

“Bićeš, kako se govorilo, baba-djevojka. Niko to nije želio, posljednja godina studija bila je godina vjenčanja, mnoge djevojke su se tada udavale – prisjeća se ona.

Da li je bila zaljubljena u Vladimira? Tako da ostane bez daha, ludo? Nikada. Voljela ga je, cijenila ga je, znala je da će biti dobar muž. Iskreni, ozbiljni, išli su u šetnje, Vlada ju je držao za ruku, ponekad su se ljubili negdje u parku. Bio je njen prvi i jedini muškarac u životu.

“Ali bez velikog ushićenja. Bilo je lijepo, bilo je zabavno i mislila sam da je dovoljno – kaže Marija.

Na fotografiji sa vjenčanja je lijepa mlada djevojka, vitka i sitna, u bijeloj dugoj haljini. Pored nje Vladimir, visok, takođe vitak, ozbiljnog lica gleda u objektiv.

“I bio je kao na ovoj fotografiji, nije volio nikakvo ludilo, nikakve šale. Ništa uzbudljivo, sve je isplanirano, osmišljeno, bez rizika i bez fantazije – kaže ona.

Da li je pogrešno? Ona samo uzdiše. S jedne strane, bilo je dobro, jer se sa njim osjećala sigurno. S druge strane, samo rutina, dosada se uvijek uvlači u rutinu. A danas Marija misli da joj je život jednostavno bio dosadan.

“Molim vas da razumijete, zahvalna sam što su mi nedostajale “dječijje bolesti” ili druge nedaće sa kojima se ljudi suočavaju, ali danas imam utisak da sam živjela tako “aseksualno” i ovo je vjerovatno jedina dobra riječ koja opisuje moju situaciju – kategorična je ona.
Nikada nije upoznala ukus dobrog seksa, jer je seks sa Vladimirom bio kao ispunjavanje bračne obaveze.

“Posao, dom, djeca, čišćenje, kuvanje. Nedeljom je obavezan domaći pileći bujon i svinjski kotleti. Svi smo voljeli kotlete. Ponekad bismo popodne išli u šetnju, ponekad bih sjedilaa na kauču sa knjigom. Čitala sam one o ljubavi, jer je u njima bilo toliko strasti, toliko osjećanja koja nikada nisam upoznala i, nažalost, nikada više neću – kaže Marija.

Ni tada joj nije palo na pamet da ima ljubavnika. A ipak je imala priliku kada se jedan kolega pojavio na poslu, sušta suprotnost njenom mužu. Šarmantna, koketna, obožavana Marija mu je privlačila pažnju. Uvijek joj je ljubio ruku da bi je pozdravio, tek tada je Marija imala priliku da sazna šta znače čuveni leptiri u njenom stomaku.

“Noge su mi tada klecale. Mnogo mi se dopalo. Ubjeđivao je i iskušavao da se sastanemo izvan posla. Nikada nisam pristala na to i danas se pitam da li sam postupila ispravno – tužno kaže ona.

Ne bi voljela da bude pogrešno shvaćena, veoma je poštovala svog muža, ali danas vjeruje da zapravo nikada nije bila stopostotna žena. Pošto ne poznaje ukus prave želje, nije iskusila strasnu ljubav. A sada je kasno za to. U odrazu u ogledalu vidi ženu koja stari. Tijelo je odavno izgubila čvrstinu, nema tog sjaja u očima.

“Ponekad se zapitam koliko ima žena poput mene? Ljudi poput mene samo su vodili ovaj “aseksualni”, dosadan život? Imam dosta vremena za razmišljanje i da budem iskrena, mislim da se najviše kajem što nisam probala seks sa kolegom. Možda bih bar znala koliko sam zabave u životu propustila? – tužno kaže Marija za kraj. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending