Pratite nas

Sudbine

Priča jedne starice: KAO DA ME JE UDARIO GROM KADA SAM VIDJELA SINOVU LJUBAVNICU

Published

on

Marica (75) i njen suprug Tihomir žive u okolini Rijeke te su ugledni ljudi, poznati po svom porodičnom obrtu kojeg je preuzeo njihov sin. Njima se srušio cijeli svijet kad im je sin rekao da se razvodi, piše Moje vrijeme.

Marica je, naime, u svojoj glavi složila sliku idiličnog porodičnog života s troje unučadi, a danas bi, da može vrijeme vratiti, na vijest o sinovu razvodu gledala sasvim drugačije.

“Ja sam bila strašno ponosna na sina i lijepu snahu, dvojicu njihovih sinova, sportista i odličnih učenika, i prekrasnu kći koja se bavi plesom i glumom. Meni je to bio cijeli svijet, mom mužu isto. Situirani, milina od porodicei, i onda taj strašan šok”, kazala je Marica za Moje vrijeme.

“Kad sam ja od snahe saznala da moj sin ima ljubavnicu, tu jednu medicinsku sestru koju su mnogi poznavali, zamalo sam se onesvijestila. Meni je to bilo kao da me udario grom. Razoriti porodicu, pa neće valjda, mislila sam sam dok je još bilo malo nade za njih”, dodala je.

Marica se počela brinuti što će ljudi iz mjesta u kojem žive pričati te je prestala spavati i jesti.

“Ja sam prestala jesti i spavati, a muž je isto skoro patio na svoj način. Snaha je bila jednosmjerna ulica. On se nije trudio oko nje nego je nastavio aferu, a djeca su ispaštala. Dolazili su nama i prenosili nam kakva je katastrofa po kući, ja sam plakala s njima. Kći je najmlađa, baš je u pubertet bila ušla, ma strašno”, ispričala je.

Maričinom suprugu se pogoršao rak za kojeg su mislili da je uspješno operiran, a i ona sama dobila je malignu dijagnozu.

“Sad su i meni otkrili nešto maligno, ali ne bih razgovarala o tome. Samo znam da je mene u godinu dana taj razvod izjeo”, kazala je Marica te priznala da se ne bi toliko “pojela od brige” da može vratiti vrijeme.

“To je njihov život, nisu prvi ni zadnji. Sada on živi s drugom, a snaha je s djecom. Kad je njegov vikend, doveze nam ih. Mi živimo za te nedjeljne ručkove, ali tužni smo konstantno. Ne viđamo djecu više često kao prije, ne žive baš blizi nas da sami navrate. Sve se srušilo preko noći, sinu će biti žao, ako već nije”, istaknula je Marica.

“Možda sam trebala prihvati to i vjerovati da će sve na dobro. Ja sam naprotiv samo brinula šta će ljudi reći, smijat će mi se iza leđa, mučilo me što će biti s njihovom kućom, kako će s djecom. Kuću su prodali, djeca su sada dobro, ljudi u mjestu su polako zaboravili. Nova snaha dolazi nama, ja se pravim da je sve normalno”, ispričala je Marica.

“Trebam misliti na muža, na naše zdravlje, ali stalno uzdišem, ne mogu si pomoći. Moje bake i djedovi, roditelji, cijela velika porodicaj je toliko držala do braka da je bilo nezamislivo razvesti se, a sad me to uvjerenje koje nosim još iz djetinjstva koštalo zdravlja. Vidim da se druge majke i bake toliko ne sekiraju”, zaključila je Marica. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending