Pleme Tarahumara je zapadnom svijetu najpoznatije po svojim atletskim sposobnostima u trčanju na duge staze. Populaciju čini od 50.000 do 70.000 ljudi koji žive na isti način kao i njihovi preci prije sto godina.
Osim po tome što su izbjegli španske osvajače u 16. vijeku i sačuvali kulturu stanovanja u pećinama, poznati su po smirenosti i nadljudskoj izdržljivosti, zahvaljujući kojoj trčeći prelaze velike razdaljine po veoma lošem terenu.
Pripadnici ovog plemena svoju djecu od ranog djetinjstva uče tehnici trčanja na velike daljine iz praktičnih razloga, ali i kako bi održali plemensku tradiciju u životu.
Mnoge Tarahumare i danas žive u pećinama na liticama. U domove ulaze služeći se dugačkim štapovima, a u stijenama nestaju poput duhova. Njihova sposobnost kamuflaže je toliko veličanstvena da prilikom prolaska kroz naselje nećete naići ni na čovjeka ni na kuću.
Tarahumare temelje ishranu na kukuruzu, pasulju, tortiljama od kukuruznog brašna, voću i povrću. Meso gotovo uopšte ne jedu, a glavni izvor proteina im je kozje mlijeko.
Sebe nazivaju Raramuri, što na njihovom maternjem jeziku znači „ljudi koji trče“. Trkači Tarahumara neki su od najboljih maratonaca na duge staze na svijetu.
Praktično nema nikoga ko bi mogao da im parira u trčanju. Za njih je trčanje izvor uživanja, ali i neophodnost zbog egzistencije. Naselja su im udaljena jedna od drugih desetinama kilometara, što znači da Raramuri pređe više od 100 kilometara za samo nekoliko dana, i to u sandalama.
Na svojim ultramaratonskim trkama uglavnom jedu mljeveni kukuruz u vodi, nešto slično palenti. Ne piju vodu jer je veoma zagađena – konzumiraju uglavnom pivo od kukuruza, čak i za vrijeme trke.
Pored fizičke sposobnosti i istorijskog otpora, Raramuri su poznati i po izvanrednom zdravlju. Studije National Geographic-a otkrile su da pate od praktično nula odsto dijabetesa, bolesti srca ili karcinoma. Takođe su tvrdili da njihov svijet ne uključuje krađe ili okrutnosti.
Kako bi otkrili tajnu njihove brzine i izdržljivosti, stručnjaci i istraživači su razloge tražili u njihovoj ishrani, načinu života i razmišljanja, pa čak i građi mozga, ali nisu našli odgovor. Ostaje da se utvrdi da li je trčanje bosih nogu zapravo ključ postizanja njihovih nadljudskih podviga. Ili je samo u pitanju genetika. (Naj portal)
