Od devedesetih godina prošlog vijeka o Irfanu Ajanoviću uglavnom se priča kao o ličnosti iz političkog života. Međutim malo je poznato da je sedamdesetih godina bio veoma plodotvoran kompozitor. I sam je snimio nekoliko singl ploča, a na jednoj singlici je opjevao tadašnju zvijezdu Silvanu Armenulić. Posvetio joj je stihove i melodiju u pjesmi “Silvana”.
Na ilidžanskim festivalima sedamdesetih godina Nena Selimović je izvodila dvije njegove kompozicije, koje su postale vanvremenski hitovi: “O ćuti srce moje” i “U srcu mome živiš ti”
Za Esmu Čehić je komponovao pjesmu “Noćas tužno pjevam”, za Mladena Tomića veliki hit “Gordana”, za Sabahudina Kurta “Oj sevdahu što si težak”za Hašima Kučuka Hokija “Emina” i “Srce te moje moli”, a za Hanku Paldum “Ne traži me”.
Iz Irfanovog stvaralačkog opusa treba spomenuti i pjesmu “Ovo je Bosna i Bosna ostaće” koju je snimio 1990. godine u studiju kod Omera Pobrića. Međutim, odrekao se ove pjesme, u kojoj je pjevao “Herceg Bosno srce u grudima, Herceg Bosno krvi u žilama…”
To je i razumljivo jer nosi velike ratne ožiljke iz rodnog Žepča. U logorima HVO-a proveo je više od 900 dana.
“Ukupno 907 dana logorskih patnji u samici! Bio sam pozvan da odemo da pregovaramo i da budemo posrednici između vojnih struktura. Ostao sam još jedan dan u Žepču da budem sa majkom. Sutradan se desilo ono što se desilo. 22. juna 1993. godine su me zajedno sa hiljadama muškaraca, žena i djece zarobili. Spavao sam na betonu.
Prekosutra sam bio u Doboju u logoru. Poslije tih dobojskih dana prošao sam još osam logora. Do 27. decembra 1995. godine proveo sam u tih osam logora u veoma teškim životnim okolnostima. Moju majku nisu odmah uzeli. Bio sam u garažama. Saznali su da mi je majka u Žepču i onda su zarobili moju majku i njenog unuka. Doveli su ih u Teslić da budu blizu logora gdje sam ja bio. Moja majka je bila 6 mjeseci u logoru. Doveli su je jednog dana u ćeliju u kojoj sam ja bio. Sreća, samo su šest mjeseci bili, a ja sam bio 2 i po godine. Prošla je sve ono što su prošli logoraši. Tukli su me. Slomili su mi ruku i nogu. Nemam bubreg”, kazao je Ajanović. (Naj portal)
