Od kako znam za sebe bavila sam se muzikom, kaže pjevačica Rozika Matić-Babić iz vogošćanskog naselja Kamenica, a koja trenutno živi i radi u Njemačkoj. Bila sam glavna faca na školskim priredbama i zabavama koje su pravili moji prijatelji i poznanici.

Prije agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine muzika me toliko preokupirala da sam više od tri godine „špartala“ našom zemljom te tako počela i solidno zarađivati. U Kamenici sam napravila kuću. Međutim, sa zasnivanjem bračne zajednice pomalo sam zapostavila pjesmu. No, ona nikada nije otišla iz moje duše.

Sklanjajući se od ratnih strahota obrela sam se u Frankfurtu gdje je radio moj muž te sve ove godine od tada do danas, tamo živim i radim. Dobila saam i četvero djece koje sam izvela na put. Oni su zasnovali svoje porodice i vlastite bizinse. Povremeno dolazim u našu zemlju u kojoj su mi ostali srce i duša.

Pjesma nije moj osnovni poziv. Ona je moj hobi te svaku priliku koristim da mikrofon uzmem u ruke i oraspoložim svoje prijatelje i poznanike. Potajno sam maštala da snimim neku pjesmu te da na nekoj od pozornica zapjevam sa nekom od estradnih zvijezda o čijoj sam slavi maštala.

Ta želja, počela mi se ostvarivati 2019. godine kada su me moj brat Pero i naš prijatelj Halid Bešlić prijavili za učešće u emisiji „Nikad nije kasno“. Te i naredne godine, uistinu, sam počela živjeti kao estradna zvijezda. Stigla sam čak do polufinala. Mislilila sam da je to ono što mi je trbalo i da se više neću ozbiljnije baviti muzikom.

Međutim, Halid Bešlić me preporučio hitmjkeru Dilvadu Feliću Dadi koji je za mene napisao pjesmu „Do posljednjeg daha“ sa kojom sam 2021. godine nastupila na Festivalu nartodne muzike u Bihaću što je dodatno pozornost javnosti skrenulo za mene te su pozivi za nastupe počeli stizati sa svih strana. Stigao je i poziv od Produkcije „Sezam“ da se pojavim na manifestaciji koju su oni snimali u Štutgartu. Tu sam, pored svoje pjesme „Do posljednjeg daha“ pjevala i neke od melodija koje sam izvodila u emisiji „Nikad nije kasno“.

Mislila sam da sam time ostvarila sve svoje snove. Međutim, u „Etno kutku“ mog brata Pere u Kamenici, prilkom druženja sa Halidom Bešlićem i njegovom ekipom, vrsni harmonikaš Fahrudin Vejzović otpjevušio je dio pjesme „Svirajte mi cigani“ koju je on napisao. Moj brat Pero i Halid Bešlić su predložili da je ja snimim i tako se ta, vrlo dopadljiva pjesma, našla u mom repertoaru. Sa njom sam se predstavilja na Takmičarskoj večeri ovogodišnjeg 29. „Festivala ljubavi“ Bihać 2023 te tako nastavila ostvarivati svoje mladalačke snove. Mojoj sreći nije bilo kraja što sam bila dio ovakvog projekta koji godinama unazad, na vrlo kvalitetan način, promoviše dobru pjesmi narodnu, promoviše ljubav, drugarstvo…

Šta za pjevača znače festivali?

“Nešto što, uistinu, predstavlja pranik muzike. Pjevaču daje priliku da na mjestu na kojem se okupe svi oni koji se bave muzikom i poslovima koji je prate, na najbolji način predstave ono šta su pripremili. Festivali su potrebni. Treba istrajati da oni, pored druženja sa kolegama, budu pravi poligon za predstavljanje novih kompozicija, ali, istovremeno, i odskočna daska za one koji tek traže svoje mjesto na estradi.

Muzika nije tvoj osnovni poziv?

“Muzika nije moje osnovno zanimanje. Ona je moj hobi i zadovoljstvo kojeg priređujem duši i svom srcu. Imam stalni posao zbog kojeg ne mogu prihvsatiti sve pozive na gostovanja. Istina, sad za sada i nisam nešto spremna za neka velika putovanja, nastupe. Više pjevam za svoju dušu, za svoje prijatelje i poznanike na nekim njihovim privatnim svetkovinama i događajima. Još malo pa ću i u penziju te ću onda imati više vremena da se posvetim pjesmi. Vratit ću se svojoj rodnoj grudi, svojoj zemlji Bosni i Hercegovini gdje ću nastvaviti pjevati pjesme koje volim.

Razmišljaš li o snimanju albuma?

“Najbolje stvari se dešavaju spontano. No, ne treba reći da neću. Srce mi je uvijek otvoreno za muziku i ko zna šta će vrijeme pred nama donijeti. Ako se dogode neke nove dobre pjesme, zašto da ih ne snimim. Uživam u pjevanju. Ne očekujem neku slavu. Pomalo ispunjavam neke svoje neostvarene želje iz mladosti.

Sad imam više vremena za svoj hobi i hoću, dok imam nesebični podršku svog brata Pere i svoje djece, da što šta odradim za svoju dušu, da nešto vrijedno ostane iza mene. Istina, neki drugi muzički trendovi su nas preplavili i na neki način za sebe prigrabili medijski prostor u kojem se naša tradicionalna pjesma sevdalinka, jednostavno, „povukla“ u stranu i skoro da je nema u programima naših javnih servisa.

Međutim, nazor se publici ne može nametnuti nešto što nije vrijedno. Džaba takvima medijska bombardovanja. Ni jedna zabava, svadba ne može proći bez melodija iz bogate riznice našeg izvornog muzičkog stvaralaštva kojeg i sama preferiram. Ja nemam emocija za nešto što nije naslonjeno na našu muzičku tradiciju.

Trka za slavom i novcem ubija prave vrijednosti. Oni koji su, kao ja, rasli uz sevdalinku i žive za nju ostat će joj i dalje vjerni. Novi trendovi ne mogu ugroziti sevdah i sevdalinku. Ona nikada neće nestati, kaže Rozika Matić-Babić. (Naj portal/E. MURAČEVIĆ)