Pratite nas

Sudbine

Majka razumije ono što dijete nije izgovorilo: LJEKARI NISU, ALI MAJKA JESTE USPJELA VRATITI SVOGA ZOGU IZ KOME

Published

on

Da je majčinska ljubav jača i od medicine kazuje i priča Branimiras Zogovića Zoge, koga je iz kome probudila njegova baka.

Naime, nekadašnji glumac Ateljea 212, poslije toga uspkešni privrednik u Meksiku, a onda penzioner u Beogradu, Branimir Zogović Zoga pao je u komu i završio u bolničkoj postelji. Gazio je kroz rane godine osme decenije života. Cijelo njegovo društvo sa kojim se redovno družio u restoranu Madera ga je svakodnevno obilazilo u bolnici pošto njegova djeca i unuci žive u Meksiku.

Porodični prijatelj podijelio je na fejsbuku nevjerovatnu priču upravo iz glumčeve bolničke sobe.

“Dobijam poziv iz bolnice da hitno dođem jer je jedna baka nenajavljena i u goloj vodi došla do njega. Jedva sam se probio jer je ulica Bulevar oslobođenja zakrčena zbog radova. Kada sam ušao u sobu i vidio ovaj prizor, nisam mogao da vjerujem. Pored njegove postelje, jedva je stajala bakica u crnini, jednom rukom oslanjala se na štap, a drugu je držala na njegovom srcu…”, opisao je ovu emotivnu scenu prijatelj Živojin Žika Petrović.

On dalje objašnjava da bakica živi sama blizu hotela Metropol, jedva je pokretna i vrlo slabo čuje. Nije mogla više da izdrži i danas je krenula da ga obiđe. Sišla je ispred zgrade, uzela taksi i tražila da je odveze do bolnice koja se nalazi blizu Veterinarskog fakulteta.

Taksista je uspeo da dođe do Slavije ali dalje se, od gužve, nije moglo. Izašla je iz taksija i krenula pješke! Dva sata je, korak po korak nogu pred nogu, hodala i probijala se do bolnice. Nadljudskim naporom se popela uz stepenice i pronašla ga u jednoj bolničkoj sobi.

„Zatekao sam je kako u suzama nježno masira njegovo srce. Neopisiva scena. Ostali smo još sat vremena tako. Nakon toga sam je vratio do stana i smjestio u krevet”, navodi on i dodaje da se tu priča ne završava…

„Malo poslije toga su me ponovo zvali iz bolnice! Tek tada se umalo nisam onesvijestio!

Kažu mi da je naš dobri prijatelj izašao iz kome i da je svjestan i da hoće da me čuje na telefon… Par rečenica smo razmijenili. Ljudi, ovo mora da je san! Ova divna baka je uspjela ono što medicina nije – napisao je Petrović.

Možda zato što je ta divna bakica njegova majka, Desa Zogović, ima 97 godina, ona je prvoborac Drugog svjetskog rata, odlikovana je ordenom Narodnog heroja kao i sa više drugih medalja i spomenica! Ona je sve ono što se poželjeti može!

Ushićen, odletio sam da joj saopštim radosnu vijest. Tada sam na njenom licu vidio suze radosnice…tiho mi je rekla…

“Majka razumije ono što dijete nije izgovorilo”. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending