Pratite nas

Sudbine

Majka je imala dvojicu sinova, jednog mazila, drugog odbacila: ZNATE LI KO JE UZ NJU BIO KAD JE PALA U POSTELJU?

Published

on

Baka mi je uvijek pričala tu priču o majci i dva sina. Dok sam bila mala, ta priča mi je bila pomalo tužna, ali tek kasnije sam shvatila pravu poentu. Naime, moja baka se udala za mog djeda koji je imao mlađeg brata. Njihova majka je uvijek razdvajala njih dvojicu.

Moj djeda je sazrio mlad, bio je ozbiljniji i snalažljiviji. Dok je njegov brat, kao mlađe dijete, imao više privilegije od roditelja i više su mu dopuštali. To je rezultiralo time da je njegov brat slabiji čovjek, slabiji učenik i da se slabije snalazi u životu.

Ipak, njegova majka je više voljela mlađeg sina i tetošila ga. Razdvajala ih je do te mjere da je uvijek opraštala sve mlađem sinu a sve zamjerila starijem. Kada se moj djeda oženio, započeo je svoj život daleko od svoje majke i brata.

Mojoj baki je govorio da mu je srce slamalo to što ih je majka drugačije gledala i drugačije voljela, nije mogao više da bude dio toga. Kako su godine prolazile majka se razboljela. Ostala je sama kao udovica i nije imala nikoga da je obilazi.

Mlađi sin je govorio da voli svoju majku, ali se plašio da joj priđe jer nije želio da neka boljka pređe na njega. Da, bila je u pitanju nejgova majka koja ga je najviše voljela, ali on ipak nije želio da joj prilazi. Kada je moj djeda čuo stanje u njihovoj rodnoj kući, zaputio se tamo.

Obišao je majku, zagrlio je, poljubio i pitao da li joj je nešto potrebno. Ona je željela samo da bude uz nju. Narednih nekoliko dana je proveo uz njen krevet, kuhajući joj supe i čajeve. Nije je ni upitao da li je to što ima prelazno ili ne, bez pogovora je ostao blisko uz njeno rame.

Nažalost, kratko poslije toga je napustila svijet, a njen mlađi sin se i na njenom ispraćaju držao po strani, strahujući da nešto može preći na njega. Bez problema je nastavio svoj život, kao da majka nikada nije ni postojala. Shvatila sam, često preferiramo neke ljude zbog određenih vrlina ili osobina.

Ali činjenica je da trebamo više cijeniti ljude na osnovu toga ko bi nam prije pomogao kada nam je najteže. Jer kada nam je najteže, tada su nam ljudi najpotrebniji, pogotovo oni bliski. A ako nas ljudi u tom trenutku izbjegavaju tada je sve još bolnije. Potreban nam je neko ko će biti uz nas, i u dobru i zlu. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending