Sudbine
Majka i svekrva: ISPOVIJEST ŽENE KOJA SVJEDOČI DA JE NJENA SVEKRVA ROĐENOM SINU ZALUPILA VRATA, A NJU I UNUKU PAZILA
Suprug me je ostavio kada sam se najmanje nadala. Uzeo je svu ušteđevinu, zadnju marku iz kuće i otišao sa ljubavnicom. Ostala sam u našem iznajmljenom stanu sa šestomjesečnom bebom u naručju.
Kada je to saznala moja svekrva, brže bolje se pojavila na vratima. Mislila sam sad će lekcija, ismijavanje, ruganje, ali ona je samo kratko rekla:
“Spakuj stvari, spremi dijete i kreni sa mnom”.
Pokušala sam da odbijem, bila je to zaista neprijatna situacija. Moja svekrva i ja nismo bile u nekim odnosima još od kada smo se upoznale. Nismo postale bliske, nikad nisam čula lijepu riječ za sebe od nje, a, ruku na srce, nije ni ona od mene.
Ipak, na moje veliko iznenađenje, shvativši u kakvoj sam se situaciji našla, moja svekrva je bila jedina osoba koja je ostala uz mene i koja mi je pružila ruku. Čak i moja rođena majka rekla mi je da za mene i dijete kod nje nema mjesta, jer tu već živi moja starija sestra sa djecom, koja se razvela godinu dana ranije.
Bio je to trenutak kada sam prvi put svojoj svekrvi rekla Hvala.
“Hajde, nismo stranci”, odbrusila mi je nekako kao neprijateljski, i bukvalno mi istrgla dijete iz ruku.
“Dođi, ljepoto. Mama ima posla, mora da vas spakuje. Hoćeš li ti da živiš sa svojom bakom?”, pričala je svekrva mojoj ćerki. “Naravno da hoćeš, baka će ti pričati priče, plesti pletenice…”
Slušala sam je i gledala i nisam mogla da vjerujem. Spakovala sam se i pošla sa njom. na još veće iznenađenje, svekrva je meni i ćerki dala najveću sobu koju je imala u stanu, a ona se prebacila u malu. Videla je da sam ponovo šokirana, pa mi je namignula i rekla:
“A šta si ti mislila? Da ću da vas stavim u onaj mali ćumez? Šta će meni više mjesta? Tebi i djetetu treba”, rekla je i postavila nam da jedemo.
“Ti dojiš. Spremila sam ti povrće na pari i bareno meso. Mislim, ako hoćeš, napraviću ti nešto drugo, ali ovo su u moje vrijeme jele dojilje. Ti odluči sama”, rekla mi je svekrva.
Naravno da sam pojela to što je spremila. Ponudila sam se da ja raščistim sto, i kad sam odnijela višak hrane i frižider, videla sam da je pun dječje hrane, svežeg voža i povrća za kašice koje je moja ćerka uskoro trebalo da počne da jede.
Sutradan sam doživjela još veći šok kada mi se obratila:
“Znam da ovaj stan nije nešto. Ako ti se ne dopada, možemo da ga prodamo i kupimo neki drugi. Nemoj da se stidiš, meni možeš da kažeš sve što misliš”.
I tako je ta žena hladnog izgleda i neprijateljskog nastupa počela da se otkriva preda mnom i shvatila sam da je ona oduvijek dobra žena, koja doduše nije baš tako pristupačna dok je ne upoznaš bolje.
Onda sam se slomila i počela da plačem. Njeno ponašanje me je duboko pomerilo. Niko nikada nije brinuo o meni kao ova žena sada, za koju sam mislila da mi je najveći životni neprijatelj. Ona me je zagrlila i rekla:
“Dobro je, djevojko, dobro je. Muškarci su bića na koja se ne možeš osloniti. Dala sam sve od sebe da ga vaspitam da ne bude kao otac. I on je mene ostavio kada je moj sin imao 8 mjeseci. Znam šta znači biti sama s bebom i ne dam da se to vama desi. Dobro je, plakala si, sada se saberi, treba da ti nadođe mlijeko”.
Iz dana u dan odlično smo se slagale i u ovu ženu sam počela da gledam kao svoju majku. Htela sam nekad i tako da je nazovem, ali mi nešto nije dalo. Ipak, jednom mi se riječ otela sama od sebe.
Šetale smo s mojom ćerkom i nalejtele na moju prijateljicu.
“Ovo je moja mama”, predstavila sam svekrvu drugarici. I tada sam na njenom hladnom, malo ukočenom licu vidjela jedan sasvim novi osmijeh koji se oteo na trenutak.
Postale smo toliko bliske da smo pričale o svemu, a ja sam se navikla da i u njenom hladnom izrazu lica pročitam ono što se dešava unutra. Samo jednu temu nisam smela da pokrenem, a strašno me je zanimalo – šta bi rekla sinu kada bi se vratio i šta ona o svemu tome misli. Ćutala je o njemu, nikada ga nije spomenula. A onda sam i taj odgovor dobila posle šest mjeseci života sa svekrvom.
Pozvonio je na vrata. Ona je otvorila. Čula sam glas svog odbjeglog muža.
“Mama, ovo je Vera. Moja buduća supruga. Možemo li kod tebe da ostanemo nekoliko dana? Baš smo u finansijskoj krizi…”
Mislila sam da je došao kraj mom životu kod svekrve, ipak je on njeno dijete, šta god uradio.
Onda sam čula njen glas, hladniji nego što je ikada bio:
“Nema mjesta. Ovde živi tvoje dijete i njegova majka koju si opljačkao i ostavio da se snalazi sama. A ti, devojko, pazi, možda i ti ostaneš u toj situaciji kad naiđe neka treća”, izgovorila je u dahu i zalupila vrata toliko da sam poskočila s kreveta od siline udarca.
Vratila se mućenju fila za tortu u kuhinji, kao da se ništa nije desilo. Upoznavši je vremenom, znala sam da joj je teško. U glavi sam već smislila da joj olakšam i pronađem neki stan za sebe i ćerku, kako bi ona mogla da se pomiri sa sinom.
Prišla sam i zagrlila je, i rekla:
“Mama, ja mogu da…”
“Možeš”, prekinula me je odmah, kao da mi je pročitala misli.
“Ti možeš da umutiš šlag, nećemo stići, rođendan je sutra, ova torta mora da bude lijepa za moju unuku”, rekla je i dala mi do znanja da i ja treba da se ponašam kao da se ovo nije desilo.
Počela sam da radim, život je tekao lijepo, a onda sam na poslu upoznala jednog muškarca. Toliko sam se srodila sa svekrvom da me uopšte nije bilo strah da joj to kažem. Ni da joj poslije nekog vremena kažem da ćemo se venčati.
Tada se njeno ponašanje promijenilo. Poučena iskustvom da ne treba da mislim na najgore i najniže o ljudima, odmah sam shvatila o čemu je zapravo riječ – zaključila je da je našem zajedničkom životu kraj.
“Ti ideš sa nama, a ovaj stan ćemo da izdamo”, objasnila sam joj ukratko. Opet sam vidjela onaj rijetki, neobični osmejak na hladnom licu koje sam toliko zavoljela.
Moja kćerka danas ima 7 godina, baka je čuva kad god je potrebno, i raduje se dolasku svog drugog unučeta. Pričajte šta hoćete, vjerujte u predrasude, ali moja svekrva je moj anđeo čuvar. Da nije bilo nje, ne smijem ni da slutim šta bi bilo sa mnom. (Naj portal)
Sudbine
Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!
Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.
„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.
Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.
„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.
Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.
„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“
Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.
„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.
I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.
Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.
„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.
Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.
„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.
Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.
„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti4 sedmice
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti4 mjeseca
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON