Pratite nas

Sudbine

Mahir Očuz, Hajra Jahić, Irfan Ribić:  NJIMA JE ULJE KANABISA SPASONOSNI LIJEK!

Published

on

Nedavnim hapšenjem i puštanjem iz zatvora Mahira Očuza, zapravo, ponovo je nametnulo pitanje legalizacije ulja kanabisa u medicinske svrhe, o kojem se u BiH priča godinama. Kao da i ulje kanabisa ima nacionalni interes. Ovo su priče o ljudima koji čuvaju zdravlje uz pomoć ulja kanabisa. Neke studije kažu da kanabis malo zaglupljuje, ali je veoma učinkovit  kod pacijenata sa artritisom, hroničnim bolom, epilepsijom, glaukomom, multipla sklerozom, kancerom itd.

Podsjećamo, u jednoj akciji Tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona, bilo je uhapšeno devet osoba, između ostalih Gordan Memija i Mahir Očuz, njegova supruga i manekenka Džejla Glavović-Očuz, jedan policijski službenik iz Visokog i drugi. Optuženi su za nadriljekarstvo, te za posjedovanje i prodaju opojnih sredstava. Navodno, neki od osumnjičenih u BiH uvozili su i prodavali ulje kanabisa, koje još nije dobilo odobrenje za upotrebu.

U roku od 24 sata svi su pušteni iz pritvora, ali ja javnost šokirana saznanjima da su hapšene osobe koje su teško bolesne i svoje zdravstvene tegobe olakšavaju uz pomoć ulja kanabisa. Pri tome godinama vode kampanju za legalizaciju kanabisa u BiH, ali i pomažu osobama koje u zvaničnoj medicini nisu uspjele dobiti spasonosnu terapiju.

Priča o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe u Bosni i Hercegovini traje preko decenije.  A da svijet ne čeka na BiH kazuje podatak da je Komisija Ujedinjenih naroda za opojne droge uklonila kanabis sa liste najpasnijih droga, priznajući mu ulogu u liječenju najtežih bolesti. Do sada je dvadesetak zemalja Evrope, a u regiji Slovenija i Hrvatska, dekriminaliziralo kanabis.

Bio legalan ili ne, kanabis je sve traženiji i rasprostranjeniji lijek i lako se do njega dolazi. Bez obzira što je za neke droga, a za druge čudotvorno sredstvo. O njemu su napisane i brojne studije. Naučno je dokazano i postoje brojne studije, te preko 3.000 relevantnih radova na ovu temu i koji ukazuju da je kanabis lijek

Hajra Bajrić Jahić: Ja sam pobijedila rak

Hiljadama godina je poznato djelovanje kanabisa, biljke koja potječe iz sredinje Azije, a poznata je pod mnogim nazivima: marihuana, trava ili, u varijacijama i hašiš. U pitanju je konoplja od koje se može načiniti i platno ali i opojno sredstvo u kojem neki uživaju, a drugi se njime liječe.

Jedno vrijeme je bio protjeran, ali se polako vraća, diskriminacija prema konoplji kao da posustaje u svijetu. U BiH sve vlasti ovo pitanje odlažu za „sutra“, a za to vrijeme hiljade ovdašnjih teško oboljelih ljudi  ilegalno se liječi kanabisovim uljem, i to onda kada dođu pred zid konzervativnih medicinskih metoda liječenja. Ovo ulje im je slamka spasa, iako se u važeoj zakonskoj regulativi nalazi na listi opojnih droga , tako da po važećem zakonu bolesni ljudi koji se liječe kanabisom mogu biti procesuirani.

U tom višegodišnjem iškekivanju na legalizaciju, bosanski pacijenti kupuju sve i svašta za izuzetno velike novce ulje kanabisa čiji su kvalitet i ispravnost upitni. Na ilegalnom tržištu cijena kvalitetnog ulja kanabisa u dozi za šestomjesečne terapije košta 750 eura, a najsigurniji kanal, odnosno mjesto za nabavku kvalitetnog kanabisovog ulja je Ljubljana.

No, kanabis se prodaje svugdje. Od nevolje ljudi najviše koristi imaju dileri, koji nerijetko prodaju umjesto kanabisa staro motorno ulje, ili dodaju olovo, da ulje bude teže.

U Bosni i Hercegovini je oko 3.000 lica koja boluju od multipla skleroze, neurodegenerativne autoimune bolesti. Na desetke je hiljada pacijenata koji se muče s artritisom, hroničnim bolom, epilepsijom, glaukomom, kancerom, a naučne studije kažu da im kanabisovo ulje može pomoći. Irfanu Ribiću pišu, javljaju se oni koji u kanabisovom ulju vide šansu za život.

Jedna od heroina u borbi karcinoma i predsjednica udruženja koje se bori protiv karcinoma Nijemi krik iz Kalesije Hajra Bajrić-Jahić, kaže:

“Nakon 17 operacija, 36 kemoterapija i 30 zračenja, borila sam se nekoliko godina, dok nisam shvatila da postoje i druge metode, a to je ono o čemu danas pričamo. Ja sam pobijedila rak“.

Mahir Očuz: I MENI JE ULJE KANABISA LIJEK

Šokantno je djelovala vijest o hapšenju Mahira Očuza i njegove supruge Džejle Glavović, a oni su samo koristili ulje kanabisa kao lijek.  Glavović Očuz je saslušana zbog krivičnog djela stavljanje u promet i zloupotrebe kanabisovog ulja, a sve je povezano s time što je njen suprug Mahir osoba koja ima dijagnozu multiple skleroze tip 2, koji je navedeno ulje koristio u svrhu liječenja.  Sa ovom dijagnozom se nosi duže od pet godina.

Međutim, sva priča oko manekenke i njenog supruga danas je dobila zaokret kada se na društvenim mrežama oglasio navodni prijatelj Mahira Očuza, Emir Džafić, koji tvrdi da Mahir boluje od teške bolesti multipla skleroze i da mu je to lijek. Podijelio je i fotografiju nedavno preminulog Eseda Ahmiša kojeg je ista bolest prikovala za kolica, a koja je na kraju i razlog njegovog prerano ugašenog života.

„Zahvaljujući preparatima od kanabisovog ulja ja sam zdrav čovjek, moja porodica je sretna… Svoj život sam posvetio istraživanju i aplikativnoj primjeni kanabisa. Moji prijatelji i kolege, od Izraela do Kanade, radili su na desetine istraživanja i studija sa širokim spektrom zdravstvenih poteškoća i primjenom kanabisa u različitim oblicima. I imamo sjajne rezultate, ali mi u BiH kaskamo – kaže Očuz, kojem stiže podrka sa svih strana, te nastavlja:

„Bilo je teško na početku. No, moja supruga i moj sin su mi bezuvjetna podrška, moj motiv koji me tjerao, a i dalje me tjera naprijed. Zahvaljujući njima, uspijevam da se nosim sa svojim stanjem iz dana u dan, a oni su svjedoci koliko to u datim momentima zna biti teško. Šta god rekao, ljudi koji ne prolaze kroz iste ili slične tegobe neće moći shvatiti koliko je potrebno napora i volje da se nosite s različitim komplikacijama i poteškoćama koje se dešavaju u svakodnevici.

Irfan Ribić: BOLJE ILEGALNO ŽIV, NEGO LEGALNO MRTAV

Slučaj Irfana Rebića, glumca iz Zavidovića sa sarajevskom adresom dobro je poznat javnosti. On je još kao student Akademije scenskih umjetnosti, sa 20 godina, obolio od multiple skleroze. Zdravstveni problemi su ga prije nekoliko godina prikovali i za krevet .

Godinama se liječio konvencionalnom medicinom, rezultata nije bilo, a danas radi i uživa u životu, kako kaže zahvaljujući ulju kanabisa čija je upotreba u našoj zemlji ilegalna. Ozdravio je, ustao iz kolica, štaviše osvojio je nekoliko medalja s polumaratona!

Njegova životna, a i filmska priča s dijagnosticiranom multipla sklerozom juna 2015. godine iz tragične vizure simptomatoloških psihofizičkih poremećaja i neuspješnog liječenja klasičnim metodama za nekoliko mjeseci, početkom februara 2016. godine, pretvorila se u bazen ogromne (lične) nade kada je Irfan, tada već u invalidskim kolicima, prvi put 8. februara 2016. godine probao ulje kanabisa.

“Prvi put sam u sebe unosio nešto što ljudi nazivaju drogom. A ja sam u tom trenutku ‘samo’ imao strašne bolove, nisam mogao spavati, nisam mogao jesti i konstantno se pitao – zašto ja? Sa svojih 20 godina? Znate kako je teško otići kod doktora i reći mu: ‘Ne želim tvoje terapije, ja idem svojim putem’, pri tome ne znam šta ću napraviti. Govorili su mi da će se bolest vratiti, za šest mjeseci, za godinu… Za dvije godine će bolest tek pokazati pravo lice, govorio mi je jedan doktor. Ohrabrivali su, govorili da će biti dobro, a ja nigdje u tome nisam vidio svjetlo na kraju tunela. Ogroman strah je bio prisutan, šta se može desiti za šest mjeseci? Da li ću se ‘navući’ na kanabis? Pa neću moći igrati predstave, s rajom ići na fudbal… Milion pitanja sebi postavljaš, jer od okoline doživiš takvu vrstu pritiska. Onda strah nakon godinu dana, da li će se bolest vratiti kako su govorili?“, zapisao je Ribić na svom FB profilu četiri godine kasnije, 8. februara 2020. godine.

A 1. juna 2019. godine Ribić je podsjetio brojne prijatelje na FB profilu na nevjerovatne rezultate u korištenju kanabisovog ulja:

Danas je Irfan Ribić zdrav mladi čovjek, voljen i pun sampouzdanja, funkcionira potpuno normalno, radi pozorišne predstave i ide na posao, mjesečno trči 300 kilometara, poluprofesionalno se bavi atletikom, trči polumaratone.

Osnivač je udruženja KANABIH, koje je, također, uputilo Vijeću ministara Bosne i Hercegovine svoju inicijativu za dekriminalizaciju kanabisa u Bosni i Hercegovini. I ponosno, dok se ne pročiste proceduralni labirint bh. državnih minotaura, nosi majicu s motom “Bolje ilegalno živ, nego legalno mrtav“.

Govori i da ne bismo vjerovali koliko se  ljudi koji su osuđivali legalizaciju, političara, policajaca i ljudi sličnog profila, liječi na kraju upravo kanabisom:

„Sve prođu i na kraju dođu do mene po informacije. Ne treba osuđivati nešto za što ne znaš šta je to. Moram napomenuti da je za mene kanabis do prije 3-4 godine bio opasna psihoaktivna supstanca od koje možeš da poludiš i da zaglaviš u zatvoru. Ali kada sam se suočio s bolešću, gledao smrti u oči, dođete u tu situaciju da nemate izbora… to je životinjski nagon, gola borba za opstanak i nemate izbora. Nađete nešto što vam pomogne  i vi ste funkcionalni, koristan član društva, o čemu mi onda pričamo?!“ – kaže Irfan, te dodaje da minulih godina nije ništa drugo radio, osim što je sebi spašavao život.

Minja Vuksan Dobran:  JA NE ZNAM ŠTA SU PROBLEMI SA MULTIPLE SKLEROZOM!

Preko dvije godine je Minja Vuksan Dobran iz Hrvatske  bolovala od multipleskleroze. Nakon što je isprobala, kako sama kaže, sve lijekove koje čovjek poznaje, čula je za konoplju i njena ljekovita svojstva. Naručila je visokokvalitetno konopljino ulje iz Holandije.

„Jedanaestog dana nakon što sam počela uzimati ulje, ja sam se digla ujutro i otišla do toaleta, a da toga u tim trenucima nisam bila svjesna. Do tada sam bila nepokretna, nisam mogla otići ni do toaleta, nisam mogla sama sebi donijeti čašu vode. Tog jutra onako bunovna, kako se budim ujutro, a da nisam uopće svjesna toga,  ja sam se digla, otišla sama na svojim nogama u toalet, umila se, pa otišla u kuhinju da skuham kafu. Tek tada su mi se upalile lampice da stojim kraj štednjaka i da kuham kafu… Mislila sam da sanjam

Danas Mina može uzeti sama čašu vode i popiti je. Za nju je to veliki napredak, ali joj nikako nije jasno zašto svi na svijetu ne mogu dobiti lijek koji ljudima omogućava kvalitetniji život.

NEVJEROVATNA LJEKOVITA SVOJSTVA SJEMENKI KONOPLJE

Sjemenke konoplje imaju izvrstan omjer između omega-3 i omega-6 masnih kiselina. Samo 28 grama sjemenki konoplje sadrži 1.100mg omega-3 i 2.700mg omega-6 masnih kiselina. One su također pune bjelančevina, minerala i rijetkih polinezasićenih masnih kiselina poput gama-linolenske kiseline (GLA) i stearinske kiseline (SDA).

Sjemenke konoplje su bogate kalcijem, željezom, magnezijom, manganom, fosforom, kalijem i cinkom. Također sadrže i vitamine A, B1, B2, B3, B6, D i E.

Jedna studija objavljena u časopisu “Arthritis and Rheumatism” otkrila je da konzumiranje gama-linolenske kiseline (GLA), koja se nalazi u sjemenkama konoplje, smanjuje simptome artritisa za 25% u odnosu na placebo koji smanjuje za samo 4%.

“British Journal of Cancer” izvještava da THC u sjemenkama konoplje može zaustaviti i eventualno uništiti glioblastoma multiforme (smrtonosni oblik raka mozga). Neke naučne studije su potvrdile da THC u sjemenkama konoplje može poboljšati stanje pacijenata koji boluju od raka dojke, a istraživači sa Sveučilišta u Rostocku u Njemačkoj su otkrili da može pomoći i kod raka pluća.

Napomena: Konzumiranje sjemenki konoplje je potpuno sigurno, zdravo i legalno. Industrijska konoplja sadrži oko 0,3% – 1,5% THC-a, dok marihuana sadrži oko 5% – 10% ili više THC-a. THC se intenzivno istražuje i nauka je pokazala da, kada se ne puši, ima značajne zdravstvene beneficije bez nuspojava. (Naj portal)

 

 

 

Sudbine

Marijana Vuk iz Gothenburga je zahvalna travaru Mirsadu Krnjiću: Uz pomoć Konjičkog sirupa normalizirala šećer!

Published

on

U djelotvornost Krnjićevih preparata za veoma kratko vrijeme  uvjerila se i 50-godišnja Marijana Vuk. Po struci inženjer mehatronike, Marijana je nakon dugogodišnje bitke sa dijabetesom konačno izašla kao veliki pobjednik. U razgovoru za naš magazin opisala nam je svoj trnoviti put do konačnog ozdravljenja.

Prvi simptomi dijabetesa Marijani su se javili 1998. godine kada je bila u osmom mjesecu trudnoće, a nakon opterećenja glukozom dijagnosticiran joj je i trudnički dijabetes.

Poslije poroda, nivo šećera u krvi je bio normalan kao i tokom sljedećih godina iako sam imala prekomjernu težinu i visok BMI. Jednom godišnje sam kontrolisala nivo šećera u krvi sve do 2006. kada mi je pri rutinskoj kontroli otkriven povišen šećer.

Muke s kilažom

U to vrijeme sam se još uvijek mučila s kilažom, bila sam pušač i radila sam vrlo stresan posao. Ljekari su mi uveli terapiju tabletama uz savjet da moram smršati, voditi računa o ishrani, što ja nisam praktikovala. Dijagnoza mi je došla kao šok i odbijala sam koristiti terapiju, te sam zbog cijele situacije i poremećenih bračnih odnosa zapala u depresiju zbog koje sam se godinama osjećala loše – priznaje Marijana.

Istovremeno, njenom sinu je dijagnosticiran ADHD, pa je Marijana svu svoju energiju usmjerila na njegovo školovanje, te je sebe potpuno zanemarila. To je trajalo sve do 2011. godine kada se razvela.

U periodu od 2006 – 2011. godine, nivo šećera u krvi je rastao, a ja sam i dalje imala periode negiranja, pa periode odlučnosti da mogu ishranom i fizičkom aktivnošću pobijediti dijabetes. Posjete doktoru jednom godišnje su bile rutinske, svake godine ista priča. Niti jedan doktor se nije za mene zauzeo kao za pacijenta, da mi pomogne, nego je rješenje uvijek bilo više lijekova ili njihovo kombinovanje kako bi doveli nivo šećera u normalu – prisjeća se Marijana.

Prepuštena samoj sebi, beznađe je našu sagovornicu još više tjeralo da negira svoju dijagnozu i izbjegava koristiti terapiju.

Marijana ne krije svoju razočaranost u zdravstveni sistem i slikovito prikazuje svoju unutrašnju borbu s ovom opakom bolešću.

“Ljekari su mi na kontrolama preporučivali da smršam, da promijenim prehrambene navike, da prestanem pušiti… Slažem se u potpunosti sa svim savjetima, međutim zbog mog zdravstvenog stanja nisam mogla sama izvojevati tu bitku. Tome je pridonjeo i visok nivo šećera u krvi.

A kad imate takvu situaciju onda je to popraćeno sa zamućenim umom, stanim umorom, bolom u cijelom tijelu, glavoboljama, lošim snom, seksualnim problemima i neutaživom žeđu. To su samo neki od simptoma, izgledaš na prvi pogled zdrav, porodica i svi oko tebe očekuju da funkcionišeš kao zdrava osoba jer se dijabetes ne vidi, a ti bauljaš i svaki dan je borba za svaku sitnicu.

Kao da stojiš na početku nekog mračnog tunela i u daljini vidiš mrvicu svjetlosti ali ne možeš do nje. Moje razočarenje u zdravstveni sistem je bilo veliko i svakom posjetom doktoru sam gubila nadu za ozdravljenje s njihovim terapijama jer sam htjela ozdraviti, a ne živjeti s tabletama.

Godine 2013. uvode mi i inzulin što također odbijam jer me sama pomisao da se bodem užasavala. Osjećala sam se jako loše i odlučila sam da neću biti pokusni kunić farmaceutske industije. Uporedno sam tragala za alteranativnim rješenjima, jer je je moja želja bila da se izliječim, a ne da se zaliječim – kaže Marijana.

Boraveći na odmoru u Hrvatskoj prije nekoliko godina, Marijana je slučajno na Internetu naišla na članak o terapiji Mirsada Krnjića, koji joj je zagolicao maštu i dao tračak nade.

“Bilo je vrlo interesantno, ali se nisam usudila uspostaviti kontakt sa dotičnim jer sam mnogo puta prije bila prevarena. Uostalom, i umorna od svega toga. U tom period sam prolazila kroz težak razvod i jedna od mojih odluka je bila da ozdravim i da ću dati sve od sebe da uspijem.

Sljedeće godine kada sam došla u Hrvatsku na odmor, zbog korone nisam mogla putovati u Bosnu i Hercegovinu, i sasvim slučajno sam pronašla članak o doktoru Miši i njegovom izliječenju i njegov broj telefona. Usudila sam se nazvati da vidim o čemu je riječ, a njegov glas i priča koju mi je ispirčao učinili su da se usudim otići u Beograd i lično ga upoznam – priča nam Marijana.

Tako je i bilo. U oktobru 2020. Marijana stiže u Beograd, vadi potrebne nalaze i sastaje se sa Krnjićevim prijateljem i saradnikom, doktorom Mišom Vučkovićem. Kako kaže, taj harizmatični čovjek joj je ulio nadu za ozdravljenje, želju za životom u volju da ovaj put zaista uspije.

“Terapiju sam počela koristiti ubrzo nakon što sam se vratila kući u Gothenburg, negdje polovinom oktobra 2020. Ubrzo nakon nekoliko dana šećer je pao sa 21 jedinica na 10, što me iznenadilo. U početku sam se osjećala loše, tijelo mi se privikavalo na novi režim ishrane, imala sam manjak energije, i to je trajalo oko 12-14 dana. Nakon toga mi se energija vratila i prestale su glavobolje. Tijelo se očistilo od smeća (gluten, šećer, laktoza) – kaže Marijana.

Sve vrijeme tokom terapije Marijana je imala podršku doktora Miše i njegove supruge Ane.

Četvrtkom sam slala rezultate mjerenja tokom cijele godine, i odmah bi me dr. Mišo zvao da me posavjetuje. Danas je moja razina šećera u krvi od 4.3 do 5.9., dakle u granicama normale.

Moje zdravstveno stanje je odlično, osim što šećer držim pod kontrolom osjećam se dobro fizički, nemam glavobolje, nemam nikakve bolove, koža, kosa, nokti puno bolje izgledaju, nisam bila prehlađena niti imala bilo kakvu infekciju (virus ili bakterija), a nestali su mi i polipi na maternici.

Biljem protiv bolesti

Hranim se isključivo biljkama, koristim malo masnoće (kokosovo ulje) i minimalno termički obrađeno dozvoljeno povrće.

Preporučujem svima da se liječe hranom, a dijabetes sirupom i čajevima Mirsada Krnjića – zaključuje Marijana Vuk.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

 

 

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending