Aca Lukas svojevremeno je bio u braku sa Sonjom Vuksanović s kojom je dobio kćerku Viktoriju, ali su se prije nekoliko godina razveli.

On je svojevremeno u autobiografskoj knjizi “Ovo sam ja” iznio detalje iz svog privatnom života, a između ostalog i odnosa sa Sonjom, koja je bila njegova najveća životna ljubav.

– Siktali smo i skakali jedno na drugo, a voljeli smo se! Ja sam je iskreno volio i sigurno bih primijetio da ona nije mene voljela. I tako sve polako počinje gubiti smisao. Naredne tri godine sam u vlastitom stanu proveo u dnevnom boravku. Ona je spavala s djecom u spavaćoj sobi. Te tri godine sam se nasjedio na trosjedu. Doslovno presjedio. Nisam mogao spavati. Sjedim cijelu noć i razmišljam. Volim Sonju, a ona me polako ubija, izvlači me iz života na koji sam navikao i u kojem se osjećam slobodno i dobro. A ne mogu se otrgnuti.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by ACA LUKAS (@aleksandar_vuksanovic_official)

Naše svađe su bile užasne. I to svađe pred djecom. Od deranja nam izlete žile na vratu i kao da će eksplodirati. Tvrdoglavi oboje, ne prihvaćamo svoj dio krivice. Mogu donekle razumjeti kad je svađa pred publikom, pa ne želiš priznati svoj dio krivice. Ali ne razumijem kad smo sami u stanu i ti tvrdiš nešto za što oboje znamo da nije točno. U sudaru dva ega htjela je pobijediti pozivajući se na neistinu. Kad sve saberem, Sonjina najveća krivica je ta što nije pristajala na kompromis. A moja najveća krivica je u tome što sam joj pridavao previše značaja i uzdigao je u javnosti, stvarajući dojam da smo ravnopravni, što sigurno nije istina – dio je u knjizi Ace Lukasa.

– Moja draga Sonja je potpuno pogrešno shvatila moje ponašanje. Pošto me je potisnula, pretvorila u svoju predstavu o idealnom muškarcu, počela je umišljati da je i u mom poslu bitnija od mene. ‘Ti bi sada birala pjesme, svirala gitaru, bila bubnjar i polako postala Aca Lukas? Ne možeš biti ja! – rekao sam kad je zaista sve puklo, što je značilo da sam se osvijestio.

Kako je naš odnos djelovao na djecu? Strašno! Nismo živjeli zajedno, pa sam jednom, uoči puta za Cirih, svratio na Bežanijsku kosu. Htio sam vidjeti djecu, Sofiju i Viktoriju. Ona me pritisnula pitanjima i konstatacijama o mom sad momačkom životu. To nije bio govor već smrtonosni rafali. ‘Pusti me, molim te, došao sam vidjeti djecu. Putujem za Cirih’. ‘Klošaru jedan, ti ćeš se sa mnom igrati! Rekao sam joj s tobom mogu leći samo kad sam pijan!’. Užasne rečenice. Volim je, a vrijeđam je. Kad sam htio krenuti, ona mi se unijela u lice. ‘Nećeš me valjda udariti?! A – pogan jezik čak i za razjarenu ženu… – napisao je u knjizi Aca Lukasa.