‘Luče moje’ sam odbila, a Dragana napravila hit: Jana se ne stidi porijekla, pa otkrila da zna i albanski jezik
Janu Todorović sreli smo na jednom od njenih mnogobrojnih nastupa u Njemačkoj i, kao i uvijek bila je raspoložena za razgovor.
Unutarnji mir
– Ma, dobro sve zavisi od vremena i situacije. Naravno da kako mi pjevači ne možemo bez medija isto tako ni novinari ne mogu bez nas. Ponekad je to ta uzajamna ljubav, a ponekad i to neko ne baš dobro raspoloženje za davanje izjava. Nikad se ne zna zbog čega je to dobro ili loše. U posljednje vrijeme malo više vodim računa šta pričam, jer ponekad znam baš i da lupetam, pa onda nije dobro ni za koga – kaže Jana.
U zadnje vrijeme odmah nakon nastupa Jana putuje za Dubai, a objasnila nam je i zašto?
– Da i dragom Bogu hvala mogu sebi to da pruštim. Naime, Ivan i ja smo tamo sami. Tu se zaista jako dobro odmorim i uvijek mi bude lijepo. Već nedjelju za nedjeljom radim tako. Ima naših ljudi i tamo, prepoznaju me, razgovaramo malo, slikamo se. Ali uglavnom imam taj svoj neki unutarnji mir. Ja sam po prirodi veoma komunikativna osoba, rado se javim svima, slikam se, jer tako ljudi izražavaju poštovanje prema meni i mom radu.
U zadnje vrijeme mogu se na društvenim mrežama vidjeti tvoji stari snimci, gdje izgledaš baš, baš atraktivno, da kažem bombastično. Gledaš li ti to i šta pomisliš?
– Da, gledam vrlorado te snimke i, ne mogu da kažem ili da slažem da mi nije žao što je mladost prošla. Ali, sve u svoje vrijeme. U ta neka stara, prošla vremena stvarno je bilo dosta, dosta prirodne ljepote. Naravno mladost je lijepa sama po sebi. Ali, kada pogledam unazad, ja sam sve to nekako nosila veoma skromno. Žena sam koja nije radila nikakve plastične operacije na sebi, niti sam pumpala usta, niti sam bilo šta dodavala ili oduzimala. Ja volim na svoj račun da se šalim, pa da kažem da sam samo godinama dodavala kilograme. Moram da kažem da sam preponosna na samu sebe i na majku prirodu.
Otvorenog srca
Na estradi si se prvi put pojavila 1998. godine, i, evo svih tih 27 godina ostala si normalna?
– Pa, to je naveći uspjeh u životu. Kada čovjek doživi neki veliki uspjeh da ostane normalan, a da ljudi to vide i prepoznaju. Popularnost ne smije i ne treba nikoga da promjeni, da i pored uspjeha ostane dostupan kako familiji, porodici isto tako i komšijama, prijateljima, poznanicima. Ja sam žena otvorenog srca, a sve to dolazi od kućnog odgoja. Naravno da je i u mojoj karijeri bilo i uspona i padova, ali se nisam predavala, nisam se mijenjala. Ljudi imaju samo hvale za mene i presretna sam zbog toga. Ponosna sam na svoj kraj, porijeklo.
Dolaziš sa Kosova, da li ideš u svoj rodni kraj?
– Moja kćerka Kristina i ja smo prije nekih mjesec dana išli u moj rodni kraj. Nije mi bilo teško da vozim skoro pet sati. Kako sam se približavali mom rodnom selu emocije su bile pomješane, probudila su se ta divna sjećanja na sve to. Bilo je suza radosnica, sve me sjeća na moju porodicu, na moje roditelje, na mog sestrića. Sve se naravno promjenilo. Ali ono što mi je ostalo upečatljivo su moje komšije sa kojima se izljubila, zagrlila, pa i suze su potekle. Tu sam došla i zbog strine koja je nažalost preminula.
Ono što me posebno dojmilo kada je moj stric rekao, da zna šta ga čeka poslije smrti njegove supruge. A to su bol, tuga, praznina, ali je presretan što smo Kristina, moja sestra i ja došle kod njega. Dio uspješnog života je i to kada možeš i dobro i loše da podjeliš sa dragim ljudima, rodbinom i komšijama. U svim životnim situacijama svako mora da ostane samo dobar čovjek. Ljudi će razumjeti šta želim da kažem.
Toplina ljudi
Da li je Kristina već išla u tvoj rodni kraj?
– Da, bila je prije pet godina, a ja sam je sad zamolila da krene sa mnom. Da upozna pobliže i moju familiju, da se malo više zbliži sa svima njima. Stvarno je uživala, sama je vozila do Prištine, išla je i u tržni centar. Moja Kristina je oduševljena toplinom tih ljudi.
Da li znaš da pričaš albanskim jezikom?
– Taj jezik sam učila u školi, a ono što jednom naučiš teško se zaboravlja. Naravno, da se neke gramatičke greške događaju, ali ja sam skoro 28 godina otišla sa Kosova. Kada dođem dole ljudi me prepoznaju u trgovinama, benzinskim pumpama, pa se znam sporazumjeti. Moja Kristina ne zna, ali mladi se danas svakako sporazumijevaju na engleskom jeziku.
Tvoj rođendan si proslavila u Dubaiju?
– Da i bilo nam je lijepo. Naše malo skromno društvo, nas nekih šestoro smo otišli na večeru i lijepo se opustili i uživali.
Ti još nisi dostigla životne godine koje pominje Marija Šerifović. Da li se slažeš sa njenom izjavom?
– To je njeno lično mišljenje, ali bezveze se digla neka priča oko toga. Ali, u svakom slučaju ne možemo da krivimo samo Mariju, ali mnoge kolege starije od mene, su se vjerovatno dobro obezbijedile, ne moraju da rade. Jednostavno mogu da biraju. Ali, teško je da se prestaneš kompletno baviti ovim poslom, jer muzika je jednostavno kao i droga. U svakom slučaju pojedinci mogu da budu malo umjereniji, ali da se pojavljuju. Mnogi od njih su ozbiljne legende i, po mom mišljenju, za muziku i pjesmu ne postoji penzija.
Da li ti se nekad desilo da si odbila neku pjesmu, a ona kasnije postala hit kod drugog pjevača?
Pjevala na kamionu
– Mislim da nisam nikada pričala o tome. Ja sam odbila pjesmu „Luče moje“. Jednostavno nisam se našla u njoj. Pera Stokanović je tu pjesmu prvo ponudio meni, a kada sam je ja odbila, uzela ju je Dragana Mirković jer je ona baš u to isto vrijeme spremala njen novi album. Onda me Dragana pozvala da preslušam njene nove pjesme i kada smo došli do pjesme „Luče moje, kaže Dragana meni:“ Znaš Jano ovu pjesmu je Pera specijalno radio za mene“. Ja na to prešutim, jer nisam htjela da joj kažem da je ta pjesma već bila kod mene i da sam je ja odbila. Ali, Dragani se ta pjesma posrećila, ne žalim zbog toga. Naravno Dragani želim sve najbolje, žena ima megahitove, pa je i ta pjesma jedan od njih.
Na tvojim nastupima je uvijek mnogo više žena već muškaraca?
– Pa, gdje nema žena nema ni muškaraca. Neka meni njih, jer ja nisam nikada željela, a pogotovo kad sam bila mlađa, da me muškarci gledaju kao neku ribu ili njihovu lovinu. Neka me ljudi vole kroz moje pjesme i moj karakter.
Tokom ljeta si vjerovatno u BiH?
– Naravno, tu se uvijek lijepo osjećam, imam dosta prijatelja, pa da pjevam još do 60.ili 65. godine kako Marija kaže, da još nešto zaradim hahah. Ali, imam ja još dosta vremena da se naradim, tek mi je 51. godina. Koliko ću ja još korida i teferiča da otpjevam? A, mnogi mi zamjeraju zbog toga što se eto baš tu pojavljujem.Sjećam se prije dvije godine pjevala sam na jednom kamionu, jer ljudi nisu mogli da pripreme neku binu gdje bi ja pjevala,pa sam onda završila na kamionu.
– Ja se ne stidim toga, sve je to moj narod, moja publika. A, niko nije pričao kolika je masa ljudi bila na tom teferiču, već su pisali, jao vidi gdje je završila, zar si toliko gladna da pjevaš na kamionu…. Ali, normalnim ljudima to ne smeta, a ovim drugim ne zamjeram jer ne znaju jadni šta pišu i pričaju, a među njima su i neke moje kolege.
Bato Šišić (Naj portal)
Pročitajte još:
Jana otkrila za ‘Naj portal’: Želja mi je da se preselim u Dubai, tamo sam mirna i spokojna
