Pratite nas

Razglednice

Legenda o “ostrvu golaća” Lokrum: OVDJE NIKO NE SMIJE ZANOĆITI!

Published

on

O prelijepom ostrvu u hrvatskom dijelu Jadranskog mora, koje se nalazi blizu Dubrovnika zna se da je posebna zuristička oaza. Raj je i za nudiste. Međutim, o ovom ostrvu postoje legende koje utjeruju strah u kosti

Ne uzimajte ništa s Lokruma. Ni pero pauna, ni listić ubran u botaničkoj bašti jer sve što uzmete sa ostrva, to njemu i dalje pripada. A vama donosi nesreću. Ovaj savjet se prenosi, ponekad podstaknut praznovjerjem, a ponekad poštovanjem prema jednom od najljepših ostrva na Jadranskom moru.

Tokom sezone brodići plove, vozeći posjetioce na Lokrum, ali na ovom ostrvu niko osim čuvara ne provodi noć. Čim sunce počne da zalazi, u mislima ljudi koji su upoznati s legendom o ukletom ostrvu vraća se ova priča.

Neki su pokušavali da prespavaju na Lokrumu, ali malo je onih kojima noćni krikovi pauna nisu utjerali strah u kosti. Navodno je na Lokrum stigao i engleski kralj Rikard Lavljeg Srca, kojeg je po povratku iz krstaškog rata zadesila velika oluja. Prema legendi, spas je našao na ostrvu nadomak Dubrovnika.

Kako bi se zahvalio sudbini i Dubrovčanima gradu je poklonio zlatnike sa ciljem da se izgradi lokrumska crkva. Građani su ga ubijedili da je bolje sagraditi crkvu u Dubrovniku, te mu obećali kako će omogućiti još jednu na ostrvu.

Prema drugoj legendi, spominje se i požar koji je zadesio Dubrovčane u 11. vijeku. Naime, građani su se zakleli svetom Benediktu da će sagraditi manastir na Lokrumu ako se vatra ugasi. Taj manastir se na području Dubrovačke Republike pominje prvi put 1023. godine.

Benediktinci koji su bili vlasnici cijelog ostrva pretvorili su Lokrum u raj na zemlji, ali grad je ipak prodao njihovu imovinu bogatim sugrađanima. Posljednji benediktinci napustili su manastir 1798. nakon što je ostrvo kupila nekolicina bogatih Dubrovčana.

Kada su predavali ostrvo, benediktinci su prije odlaska odslužili posljednju misu. Zatim su navukli kapuljače preko očiju, zapalili voštanice, okrenili ih naopačke, te tri puta obišli ostrvo u povorci šaputajućineke kletve. Prema vjerovanju, prokletstvo se može skinuti samo ako se skupi sav vosak koji se te noći stvrdnuo na ostrvskom tlu.

U drugoj polovini 19. vijeka. ostrvo je pripalo dinastiji Habsburg i kneževskoj porodici Vindischgratz, a na listi onih koje je zadesila zla kob nakon boravka na Lokrumu je kralj Bavarske Ludvig II. Po povratku kući, kralj je saznao da su ga proglasili ludakom i zbacili s prijestolja. Nakon toga, pronađen je mrtav u jezeru, a vjeruje se da je izvršio samoubistvo.

Brat cara Franje Josipa I., nadvojvoda Maksimilijan s Lokruma pošao je u Meksiko, kada su ga uhvatili i mučili, te na kraju i strijeljali. Iako su mnogi evropski vladari i istaknute javne ličnosti, među kojima i Viktor Hugo i Đuzepe Garibaldi slali pisma u kojima mole za život Maksimilijana, ništa nije vrijedilo.

Jedan od vlasnika Lokruma bio je i Rudolf, sin austrijske carice poznatije pod nadimkom Sisi i cara Franje Josipa I. Legenda kaže da se zemlja zatresla, a more uznemirilo kad su Rudolf i njegova supruga kročili na ukleto ostrvo. Rudolf je boraveći na Lokrumu zasadio botaničku baštu, a nekoliko mjeseci kasnije u dvorcu Majerling ubio je mladu ljubavnicu Mariju von Vetseru, nakon čega je i sam izvršio samoubistvo. Smrću jedinog sina carskog para raspao se i brak Franje Josipa I. i Elizabete. (Naj portal/Foto: Instagram)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending