Pratite nas

Sudbine

Lamija Beganović razotrkila nekulturnu Zeničanku: IMALI SMISLA OSTAVITI ISKORIŠTEN PEMPAS NA STOLU* ŠTO GOSPOĐA NIJE ZABORAVILA MOBITEL?

Published

on

Nakon iskustva Zeničanke u restoranu u Vitezu kada je drugarici i njoj, kako je navela, vlasnik restorana prepriječio put i maltretirao ih, jer su navodno zaboravile pempas na stolu, javila se i druga strana.

Lamija Beganović, bliža rodica Edina Čizmića koji je kako je ona pokazala u video, maltretirao djevojke, otkrila je šta se ustvari dogodilo.

„Naime, djevojke tvrde da im je pričinjeno nasilje, a komplentnu njihovu objavu ću objaviti u komentaru, te je ista objava komentarisana u njihovu odbranu mali milion puta, a da ljudi nisu uopće saslušali drugu (daidžinu) stranu priče. Daidža nije htio ništa objavljivati na svojim stranicama, jer nije osoba koja se voli svađati i raspravljati, a još manje pravdati za nešto što nije u redu.

Ovo nije ni N od nasilja, nego čisti bezobrazluk. Prvo, na posjedu je zabranjeno unositi hranu, to je pravilo kuće koje uredno piše na posjedu, a djevojke su unijele hranu i iza kućice otišle da jedu. Na tom dijelu nije dozvoljeno jesti niti gostima koji kupe tu hranu zbog divljači koje osjete miris, kamoli hranu od kuće, a još manje nije dozvoljeno baciti u korpu za smeće na tom dijelu otpatke od hrane, jer divljač dolazi i istu raznosi – navela je.

Dalje ističe da su nakon toga popile kafu u restoranu i ostavile iskorišten pempas na stolu.

„Kažu da su zaboravile, okej može se svakom desiti, ali što nisu zaboravile ponijeti mobitel? Pempas iskorišten ostaviti na stolu? Nema smisla, valjda se dvaput okrene iza sebe da se provjeri je li nešto ostalo, s druge strane iskorištenom pempasu nije mjesto na stolu u restoranu! Iskorišten pempas se valjda odmah odloži u smeće, ili se stavi u vrećicu i ponese sa sobom, nećemo valjda jesti kolač i piti kafu pored iskorištenog pempasa?

Kažu da su zaboravile, okej, ali posjed je toliko širok i lijep hvala Allahu, da je nemoguće ne okrenuti se kad ideš prema parkingu, a dok ideš prema parkingu izletište je kao na dlanu i sve je pregledno, što se i odatle moglo vidjeti. Kad su opomenute za pempas, trebale su ga uredno uzeti i vratiti se po njega, tačka!

Djevojka na svaki način pokušava iskriviti sliku situacije, nije pokazala cijelu situaciju nego isječke koji idu u njenu korist! Svi mi koji poznajemo mog daidžu Edina, znamo da on nije takav čovjek da nekog napada i nasilje vrši, a pogotovo ako nema valjan razlog za to! Moj daidža je gromada od čovjeka i toliko smirena osoba da mu ponekad i pozavidim!

Nikad se nešto ovako nije desilo za ovih pet godina otkako je restoran i izletište otvoreno, niti je ikad nekom nešto nažao učinio, samim tim ne mogu dozvoliti i boli me činjenica da se ovo dijeli širom interneta u korist djevojaka, a ne zna niko drugu stranu priče, niti to kakva je osoba moj daidža. On je za ovaj restoran i izletište uložio toliko svog truda, prolio litre i litre znoja, sve je ovo sam sebi napravio i razvio! Ne mogu dozvoliti da mu ljudi, koji nisu upućeni i koji ga ne poznaju, komentarima oduzmu hljeb iz ruke! – poručila je Lamija Beganović. (Naj portal)

Sudbine

Milenko Ignjatović (69) iz Šapca: KAKO SAM UZ POMOĆ KONJIČKOG SIRUPA TRAVARA MIRSADA KRNJIĆA ŠEĆER DOVEO U NORMALU!

Published

on

Milenko Ignjatović je 69-godišnji penzioner iz Šapca nekoliko godina je bolovao od šećerne bolesti tipa 1. Cijeli radni vijek je proveo u čuvenoj šabačkoj „Zorci“. Nije dugo uživao u penzionerskim danima, kada mu je na vrata „pokucala“ ova bolest.

„Preko 60 godina živiš potpuno zdrav, ne mareći kolika ti je glukoza u krvi, koliko ugljikohidrata ćeš unijeti, koliko čega pojesti… I onda svijet ti se sruši. Priznam, nije bilo prijatno dobiti tu dijagnozu, a dobio sam je 2020. godine – započinje priču Milenko.

Prvi medicinski nalazi su pokazivali vrijednost šećera 15 jedinica. Dobio je farmakološku terapiju: „Gluformin“ 500, kojeg je uzimao ujutro i naveče, te „Diaprel“ (po pola tablete ujutro). Uz sve to dobio je savjete o strogim režimima ishrane, te preporuke da se bavi fizičkim aktivnostima. I da živi disciplinovan život.

„Tu terapiju sam koristio oko dvije godine. Pazio sam na ishranu. Istovremeno, koristio sam sve moguće biljne preparate, čajeve i mješavine, koji su se nudili u biljnim apotekama ili na internetu za pomoć u liječenju kod dijabetesa. Nikakve koristi od njih nije bilo, sve je prevara – nastavlja naš sagovornik.

Iako je bio naučio da živi s bolešću, on nije prestajao da traga za lijekom.

„Ja sam redovno uzimao tablete, bukvalno sam gladovao, ali sam uspijevao održavati vrijednosti šećera u normali. Ipak, nije lako živjeti s takvom dijagnozom i stalnim strahom da šećer ne „podivlja“. Zato sam tragao za rezervnim varijantama…“

Na društvenim mrežama je naišao na priču o travaru Mirsadu Krnjiću iz Konjica. Vrlo brzo su stupili u kontakt. U cijelu priču se uključuju doktor Mišo Vučković i nutricionista Ana Trkulja Vučković.

„Bilo je to krajem avgusta prošle godine. Uradio sam kompletne medicinske nalaze, poslao ih dr. Vučkoviću, te dobio sirup i čajeve. U početku sam uz Krnjićevu terapiju koristio i tablete, ali sam ih vremenom reducirao. Sjećam se, imam i zapisano, 6. septembra prošle godine sam prestao sa uzimanjem lijekova potpuno, a nastavio samo Konjićki sirup i čajeve“.

I tako je Milenko počeo da okreće novu stranicu života. Uz režim ishrane, po Aninim savjetima i gutljaje Krnjićevog sirupa i čajeve, a sve pod kontrolom doktora Miše Vučkovića, četiri mjeseca je čekao čarobne riječi, ali i da se fizički i psihički osjeća kao bivši „šećeraš“. Popio je ukupno četiri Krnjićeve terapije.

Svo to vrijeme redovno je kontrolisao vrijednosti šećera; one, naročito one jutarnje, nikada nisu prelazile pet jedinica. U njegov život su se vraćale snaga, energija, vedrina… Kazali su mu da mu više nije potreban Krnjićev sirup, ali da može ponekad popiti njegov čaj. I još su rekli da može pojesti što god poželi, ali u granicama umjerenosti.

„Volim kolače, a nisam ih jeo nekoliko godina. Od februara ove godine sam ih počeo jesti. Pojedem i parče torte, popijem čašu crnog vina. Uglavnom, ja sada uživam i u kuhinji. Ali šećer „ne divlja“ – kazuje Milenko.

Iako više ne uzima nikakvu terapiju, Milenko redovno odlazi na medicinske kontrole. Kaže, prije nekoliko dana je radio kontrolu tromjesečnog šećera. Rezultati su sjajni, vrijednost je 5,9 jedinica.

„Moja doktorica je oduševljena. Sve sam radio uz njeno znanje. I nju je zanimalo šta će se desiti. Nakon sjajnih nalaza počela se interesovati za Krnjića.

Sve to što se u njegovom životu izdešavalo u vezi šećerne bolesti, Milenko kaže da se nije događalo slučajno. Sudbina mu je namijenila bolest, ali Božijom voljom ga je uputila tamo gdje ima lijeka. U Konjic, odnosno u Beograd. On je danas aktivan i u FB grupi „BILJEM PROTIV ŠEĆERNE BOLESTI“. Želi da svoja zlata vrijedna iskustva podijeli sa svim ljudima kojima je sudbina poslasla dijabetes.

„Ja želim samo da se zna istina. Ne pada mi na pamet da nekoga hvalim, a da to nije istina. Krnjićeva terapija za liječenje dijabetesa meni je preporodila gušteraču, a šećer normalitirala – kaže na kraju Milenko Ignjatović.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061  383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

 

 

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending