Bilo je lijepo subotnje jutro. Supruga i ja smo se radovali neradnom vikendu, a naročito zajedničkoj jutarnjoj kafi. No naša radost je naglo splasnula čim smo ušli u kuhinju – čaše, tanjiri, svo posuđe bilo je izvađeno iz kuhinje i poredano po podu.
Bili smo užasnuti! Još veći šok uslijedio je kada smo ušli u dnevni boravak i sve knjige našli razbacane po podu! Taj događaj bila je kap koja je prelila čašu, već duže vrijeme punjenu sablasnim događajima. Bilo nam je jasno da u našoj kući, osim nas dvoje, živi još neko ili nešto.
Dugih 15 – tak godina smo moja supruga i ja proveli u mukotrpnom radu. Svaku marku smo dva puta okretali prije nego što smo je trošili, svaki zalogaj dva puta vagali prije nego što smo ga pojeli. Ali imali smo cilj – vlastiti krov nad glavom.
Štedjeli smo svaku kovanicu jer nismo željeli da se cijeli život smucamo po pdstanarskim kućama i plaćamo pozamašne kirije. „Moja kućica – moja slobodica“, bila je naša parola vodilja i utjeha svaki put kada nam je bilo teško.
I eto nakon petnaest godina žrtvovanja, teškog rada dočekali smo i to – kućicu u cvijeću, baš kako smo i željeli. Bili smo toliko ushićeni i sretni da smo svaki dan jedva čekali da se vratimo sa posla kući i nešto uredimo.
No, naša sreća je trajala samo nekoliko mjeseci. Jedne noći supruga me probudila oko ponoći i rekla da je upravo čula neka korake po kući. Ustao sam i sišao u prizemlje, misleći da nam je neko provalio u kuću. No, nije bilo nikoga. Supruzi sam tada objasnio da u kući nema nikoga osim nas dvoje i da je vjerovatno sve samo sanjala.
Međutim taj scenario se počeo ponavljati, svaku treću ili četvrtu noć. Odlučio sam ugraditi protivprovalni alarm. Nikada se nije aktivirao…
Supruga mi je govorila da uz korake čuje i plač, a ponekad i zvukove nalik smijanju male djece. Ubjeđivao sam je da je umišljala i da će zbog toga izgubiti živce i završiti u ludnici ako ne prestane. Ali ona se nije dala pokolebati. Čvrsto je vjerovala u svoj zdrav razum.
Svađali smo oko toga sve dok mene jedne noći nije probudio snažan osjećaj hladnoće i dodiri po tijelu. Nekoliko noći poslije, probudili su me koraci po kući i plač. Nisam mogao vjerovati da se to zaista dešava!
Sada smo supruga i ja bili u strahu. Situacija se pogoršavala iz noći u noć. Jednog jutro smo svo posuđe i knjige našli razbacane po podu i tada smo shvatili da trebamo pomoć. Nisam znao kome da se obratim, a da taj ne kaže da smo oboje ludi.
Tragajući za pomoći našao sam ime i broj telefona vidovite Rabije. Odmah sam stupio u kontakt sa njom. Rabija nam je obećala pomoći u borbi sa ovim zlom. Trebalo je naš dom očistiti od džina.
»Vi ste sagradili dom na prokletoj zemlji. Stari vlasnici su se godinama otimali o taj komad zemlje, koji je nepošteno pripao čovjeku od kojeg ste kupili zemljište. Nažalosst, kletve njegovog brata nisu stigke njega, nego vas – objašnjavala je vidovita Rabija, te dodala da će se sve to očistiti uz Božiju pomož. Ali, že trebati vremena.
Što je obećala to je i ispunila. Hamajlijama, zdjelicama sa učenom vodom istjerala je iz naše kuće sve one korake, smijeh i plač, tačnije džine! rajalo je to skoro pola godine…
Kada smo supruga i ja dočekali tihu noć bili smo presretni. Napokon smo se mogli pošteno napsavati. Da nije bilo vidovite Rabije, supruga i ja bismo se sigurno odselili. Nasreću to se nije dogodilo.
Vidovita Rabija uklanja sve vrste crne magije, uroke, prokletstvo, uspješno spaja rastavljene i vraća izgubljene ljubavi, ima posebne ritruale za ljubavno vezivanje, otkriva da li vam je suđna određena osoba, uklanja negativnu energiju iz porodičnog doma, firmi, prevoznih sredstava.
Njen kontakt telefon (viber) je 00387/61 486 302. Posjetite njenu FB stranicu: https://www.facebook.com/vidovitarabija/ (Naj portal)
