Pratite nas

Razglednice

Krater koji gori 50 godina: OVU PUSTINJU SU PROZVALI “VRATA PAKLA”

Published

on

Ko bi rekao da će procjena sovjetskih naučnika otvoriti vrata pakla? Tako su stanovnici sela Darvaze, koje se nalazi u samom srcu pustinje Karakuma u Turkmenistanu nazvali rupu, duboku oko 30 metara, u kojoj više od 50 godina neprekidno gori vatra.

Krater je prečnika 72 metra i postala je atrakcija ovog dijela zemlje. Na mjestu na kome je od pedesetih godina prošlog vijeka postojala sovjetska bušotina prirodnog gasa, došlo je najvjerovatnije do urušavanja pećine, koja se nalazila ispod zemlje. Zbilo se to 1971. godine. Budući da su naučnici ustanovili da je gas koji curi zapravo toksičan, smatrali su da će njegovim paljenjem cjelokupan problem biti ubrzo riješen.

Prema procjeni stručnjaka, nakon paljenja, toksični gas je trebalo da izgori poslije par sedmica. Međutim, slučaj je hteo da se to ipak ne dogodi. Počev od 1971. godine pa do današnjeg dana plamen se u Vratima pakla nije ugasio. Očigledno je procjena stručnjaka bila potpuno pogrešna, budući da se vremenom došlo do zaključka da je zapravo u pitanju jedno od najvećih izvorišta prirodnog gasa na cijelom svijetu.

Priča je u početku djelovala prilično naivno. Sovjetski naučnici smatrali su da su otkrili značajno nalazište nafte. Postavili su ono što im je potrebno za istraživanje, uključujući i sve potrebne mašine i bušilice. U jednom trenutku došlo je do urušavanja tla, najvjerovatnije zbog podzemne pećine.

Na svu sreću, niko nije stradao. Ipak, došlo je do curenja metana, što je negativno uticalo na cjelokupnu okolinu, pa i na ljude koji žive u okolini. Nekoliko njih je izgubilo tom prilikom živote u narednom periodu, što se pripisivalo upravo otrovnom gasu. Tada su naučnici donijeli odluku da pokušaju da saniraju štetu. Nisu znali da će zapravo načiniti još veću štetu paljenjem, s obzirom na to da više od pet decenija gas u ovoj rupi gori. Pretpostavlja se da do toga dolazi najprije zbog strujanja toplog vazduha.

Očekuje se da će gas i u budućnosti nastaviti da gori. Zato je predsjednik Turkmenistana 2010. godine najprije predložio da Vrata pakla budu zatvorena. A tri godine kasnije dio pustinje u kome se krater nalazi, zvanično je proglašen rezervatom prirode.

Međutim, prije dvije godine upravo je predsjednik demantovao sve ranije odluke i na tamošnjoj državnoj televiziji je prikazan snimak. On se nalazio pored kratera u vozilu i prema tvrdnjama, na taj način je želio da stane na put glasinama o tome da je preminuo.

Istraživač po imenu Džon Krunis prvi je čovjek koji je uspio da stigne do dna kratera. Zbilo se to 16. jula 2014. godine. Tom prilikom je prikupio i uzorke mirkoorganizama na koje je naišao.

Prilikom organizacije auto skupa „Amul-Hazar“ 2018. godine, učesnici su prenoćili upravo u blizini Vrata pakla.

Iako je krater od Ašgabata, glavnog grada Turkmenistana, udaljen oko 260 kilometara, ko god dolazi u posjetu ovoj zemlji, ne propušta da posjeti i Vrata pakla. Zato i ne čudi to se nadležni u ovoj zemlji, čini se nadaju, da će zahvaljujući ovoj geološkoj anomaliji, izazvanoj ljudskim faktorom, postati popularna destinacija za turiste iz cijelog svijeta. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending