Kraljevsko stopalo ili faraonski lakat
Danas nam je teško i zamisliti život bez metra, kilograma ili sekunde.
Ali put do savremenog mjernog sistema bio je dug i pun čudnih rješenja. Ljudi su se snalazili na najneobičnije načine – koristeći vlastito tijelo, hranu ili predmete iz svakodnevnog života.
Od lakta do vrha prstiju
U starom Egiptu je, recimo, postojala mjera „faraonski lakat“, koja je predstavljala udaljenost od lakta do vrhova prstiju. Ali faraonovih, ne bilo čijih! To je značilo da bi promjena vladara mogla značiti i promjenu dužine mjere. Slično tome, u srednjovjekovnoj Engleskoj koristilo se „kraljevo stopalo“ kao jedinica, pa je stopa doslovno zavisila od veličine kraljevog stopala.
U Aziji su se dužine znale mjeriti zrnom pirinča, a u Evropi zrnom ječma ili pšenice – što je bilo praktično, ali i varljivo, jer nije svako zrno iste veličine. Još zanimljivije je mjerenje vremena pomoću svijeće koja gori: odredi se dužina svijeće, naprave oznake, i dok plamen polako topi vosak – sekunde i minute prolaze.
Postojali su i bizarni pokušaji da se težina mjeri voćem, pa je tako u nekim krajevima jabuka služila kao „mjerna jedinica“ za lakše stvari.
Iako danas sve zvuči pomalo smiješno, ova rješenja pokazuju koliko su ljudi kroz historiju bili kreativni i domišljati. Standardizacija je donijela red i preciznost, ali nam je oduzela i dio te neobične mašte.
Precizan svijet
Zamislite samo – da danas kupujemo rižu odmjerenu zrnom, ili da zid u stanu mjerimo prema kraljevoj nozi! Koliko god nam djelovalo nevjerovatno, bez tih „smiješnih“ pokušaja ne bi bilo ni metra, ni kilograma, ni vremena koje danas uzimamo zdravo za gotovo.
Sljedeći put kad pogledate metar ili vagu, sjetite se – nekada je sve to zavisilo od pirinčanog zrna, svijeće ili kraljevog stopala. Iako danas živimo u preciznom svijetu, historija mjerenja podsjeća nas da ništa, pa ni mjere, nije uvijek bilo „mjerljivo“.
(Naj portal)
Pročitajte još:
Kućni ljubimci koji liče na svoje vlasnike: Slatka slučajnost ili zakon privlačenja?
