Pratite nas

Sudbine

Komšinica vragolanka: ŠTA DA RADIM, ZAVODI ME, JA SAM SOLO, ONA UDATA!

Published

on

“Igram opasnu igru sa komšinicom. Imali smo nekoliko strastvenih poljubaca i trudim se da odolim da ne upadnem u aferu, ali mislim da nisam dovoljno jak”, započeo je priču jedan Britanac.

On je poslao pismo psihoterapeutkinji Deidre Sanders. Opisao situaciju u kojoj se nalazi i zamolio je za savjet. Naglasio je da je singl i da ima 37 godina, kao i da se doselio nazad kod mame kada je izgubio posao.

“Mama jedva da živi tri godine tamo, tako da jedva da poznajem njene komšije, ali smo ćaskali preko ograde tokom pandemije. Komšije imaju troje djece. On ima 42, a ona 40 godina”, napisao je.
“U subotu popodne, dok je njen muž radio, a djeca bila kod prijatelja, ponudila mi je pivo. Dok mi ga je dodavala, poljubila me je. Bio sam iznenađen, ali sam odreagovao instiktivno i uzvratio sam joj poljubac i uzbudio sam se. Mislim da je u pitanju uzbuđenje zbog nečega što je jako opasno. Onda je ona rekla da je to mjesecima željela da uradi”, napisao je on.

“Brinulo me je da će me mama vidjeti, pa sam, nakon kratkog ćaskanja, ušao unutra. Mama je gledala tv i nije imala pojma šta sam radio napolju. Nekoliko nedelja kasnije, naletio sam na komšinicu u baru i tada mi je na uvo šapnula da je željela više. Rekla mi je da je njihov brak gotov i da više nemaju se*s. Kaže da mu nikada nije oprostila na tome što je insistirao da poklone njenu mačku, jer je preglasno mjaukala”, kaže muškarac.

“Te noći smo smo se iskrali u zadnji dio bara da se mazimo. Ova žena je ozbiljno zgodna. Vidjela me je u najgorem izdanju, kako kosim travu, ili kako mamuran sjedim na stepenicama, a ipak joj se dopadam. Nedjeljama se dopisujemo. Upravo mi je rekla da njena porodica za vikend odlazi van grada, ali da ona zbog posla neće moći i želi da ja dođem kod nje. Šta da radim?”, upitao je muškarac.

“Nemojte ići. Zakomplikovaćete svoj život i veoma ćete otežati stvari svojoj mami, ako se bude pročulo za vas. Ako je brak te žene gotov, na njoj je da riješi tu situaciju, a ne da iz nje bježi tako što će uskočiti u krevet sa vama. Ako nastavi da vas zove da dođete, recite joj da ne uništavate tuđe brakove i da vas ne zanima ni da sada počnete. Ohrabrite je da ode na savjetovanje za parove zajedno sa suprugom, ako su stvari toliko loše”, odgovorila je Deidre. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending