Sudbine

Koktel majstor iz Kozarske Dubice: ENISOVIH RECEPATA NEMA NA INTERNETU

Published

1 godina

05/08/2023

U Bosni i Hercegovini još nemamo razvijenu kulturu ispijanja koktela, ali mislim da idemo ka tome, rekao je u razgovoru za “Nezavisne novine” Denis Kozarac, koktel majstor iz Kozarske Dubice, koji je vještine “miksao” i znanja stekao na svjetskim i najprestižnijim kursevima i destinacijama.

Kako kaže, po struci je diplomirani ekonomista, ali sa velikom ljubavlju i strašću prema umijeću spremanja originalnih koktela, pa je iz tog razloga pokrenuo Instagram stranicu “alchemist.kd”, gdje sa svojim pratiocima dijeli ljubav prema koktelima.

“Mnogima na prvi pogled pravljenje koktela izgleda jednostavno, ali nije to samo mućkanje nekoliko pića. Proces je savladavati umijeće miješanja pića, a najveći kompliment koji koktel majstor ili barmen može dobiti je kada mu za sedam dana ponovo dođe ista mušterija i naruči isti koktel”, objašnjava Kozarac, koji u svom stanu za prijatelje često pravi zanimljive mikseve koktela, od lavande, ljutog manga, aktivnog ugljena.

Kaže da je prve koktele počeo da pravi u studentskim danima, kao vid zabave za društvo.

“Po završetku studija u Novom Sadu otišao sam u Beograd, na svoju prvu obuku za barmena u Udruženje barmena Srbije, i tu sam dobio svoj prvi sertifikat vezan za poznavanje rada sa koktelima. Jedan od mentora koji je ostavio najveći utisak na mene bio je Miloš Janošević, od kojeg sam najviše naučio. Inače, Miloš je pola godine poslije moje obuke osvojio Svjetsko prvenstvo barmena u Tokiju”, priča Kozarac koji je po završetku obuke radio u jednom lokalnom koktel baru.

“Kasnije sam se zaposlio u jednom hotelu, gdje je trebalo da napredujem u karijeri, ali to se nije dogodilo i dao sam otkaz te odlučio da se prijavim za posao na kruzeru. Zbog te odluke se nikada nisam pokajao, jer sam proputovao cijelu srednju Ameriku. Već na prvom ugovoru rada na kruzeru upoznao sam se s Indijcem Brajanom Brentom, koji je bio jedan od nekoliko barmena u cijeloj kompaniji sa titulom miksologist.

Sa njim sam radio u ‘Alchemy’ baru, a tu zapošljavaju samo iskusne barmene. Na jednom brodu od 4.000 gostiju radila bi samo tri člana ‘Alchemy’ bara. Tokom karijere susreo sam mnogo barmena, ali od Brenta sam definitivno najviše naučio”, priča Kozarac i dodaje da žene najčešće traže klasične koktele, kao što su pina colada ili plava laguna, dok muškarci preferiraju cuba libre, old fashion i slično.

“Međutim to su klasični kokteli, a ja stvaram svoje recepte, koji su originalni i ne možete ih nigdje probati nego samo tamo gdje ja radim. Moje recepte na internetu ne možete naći”, kaže kroz osmijeh ovaj koktel majstor i napominje da je usavršavanje u miksologiji nastavio u Španiju, u Marbelji.

“Pošto sam znao dosta dobro španski, otišao sam na ‘Flair Camp’, a mentori su mi bili sami svjetski šampioni u flairu, najpoznatija lica bar industrije”, kaže Kozarac i dodaje da flair u baru predstavlja kombinaciju brzine i stila sa svim alatkama unutar bara prilikom pravljenja jednog koktela.

“Nažalost, dok sam radio na brodu, teško sam se razbolio, i 2020. godine iz zdravstvenih razloga napustio sam kompaniju. U septembru iste godine, za vrijeme pandemije korone, na preporuku mentora Toma Dajera odlučio sam da uradim tri online kursa prestižne European Bartending School. Zbog zdravlja svakako nisam ni mogao otići lično u London.

Naravno, online iskustvo ne može se mjeriti sa stvarnim, ali ukoliko imate već iskustva u baru i sa koktelima, ovi kursevi vam mogu biti od pomoći”, priča Kozarac i napominje da je posjetio i “Bacardi” fabriku u Portoriku da bi dodatno proširio svoje znanje o rumu.

“Sada koktele pravim privatno u stanu, za prijatelje, dijelim svoje umijeće i na društvenim mrežama, ali radim kada vremenski uslovi dozvole i u lokalnom baru ‘Terasa’, subotom i srijedom, gdje je potražnja za koktelima konstantna.

U jednoj večeri mogu napraviti i do 95 koktela, što je veoma mnogo. Ja sam svjestan da su kokteli skupi, nije malo osam KM za jedan koktel, za naše standarde je skupo, ali drago mi je da su moji sugrađani prepoznali ovo što radim i da su zadovoljni. Dobar barmen mora biti otvoren prema životu i svijetu i biti spreman na eksperimente”, zaključio je Kozarac. (Naj portal)

Tagovi:Denis Kozarac internet koktel majstor

Sljedeća vijest

Rivalstvo s muževom majkom: PODMETNULA SVEKRVI TEST ZA TRUDNOĆU

Predhodna vijest

Motorom prešao granice 27 država i dva kontinenta: ZANIMLJIVA BAJKERSKA PRIČA GORANA GOĆE GUNJEVIĆA

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

2 sedmice

30/08/2024

NajPortal.ba

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)