Koje pitanje je uzdrmalo Matu Bulića
Jedan od najpoznatijih muzičkih i estradnih legendi, koji dolazi iz Hercegovine, pored Željka Samardžića je i Mate Bulić.
Dvije djevojke
Matu smo sreli na jednom od njegovih mnogobrojnih nastupa u dijaspori. Ovaj put bilo je to na ‘Hrvatskoj noći’ u Frankfurtu. I, nije bio sam. Bio je u društvu dvije mlade i lijepe djevojke, ali odmah je objasnio o kome se radi.
– Ova jedna mlada djevojka je moja kuma, a ova druga je moje kume kuma. Jedna je došla čak iz daleke Kanade u Frankfurt zbog koncerta, a druga iz Dalmacije, tačnije iz Splita – rekao nam je Mate na početku razgovora.
I pored godina koje su Vas stigle i, pored mnogobrojnih odrađenih koncerata i dalje ste veliki magnet za publiku?
– Ja jednostavno živim svoj život sa prije svega mojom porodicom, prijateljima, ali i sa mojom vjernom i dragom publikom. Pa, sve je to vjerovatno rezultat mog iskrenog i fer odnosa prema publici, prema svim tim ljudima koji dolaze na moje nastupe. Nikada nikoga nisam uvrijedio, svakog sam ispoštovao i jednostavno, ja sam čovjek iz naroda. Evo sjećam se ove moje nekada veoma male kume, a sada odrasle djevojke. Kada je ona bila mala nisam ja bio tako popularan, bio sam tako pjevač neke srednje popularnosti. A kako je ona rasla tako je rasla i moja popularnost. Sve je to valjda neko Božije davanje, božija volja i dobrota.
Loša navika
U karijeri imate dosta velikih hitava, a Vaše prve pjesme bile su tih osamdesetih godina pomalo „čudne“. Kao recimo „Šuti Đurđa jebem ti minutu“ ili „Kad bi žene išle u vojnike“. Da li se danas stidite tih pjesama?
– Znaš šta, da nisi novinar i moj prijatelj ja bih te sada izbacio i prekinuo ovaj razgovor. Pa, kako me to možeš pitati? Ja se ponosim tim pjesmama i tim periodom mog života i moje karijere. Upravo ta pjesma o Đurđi ima neku svoju poruku, neku njenu konotaciju, koncept. Ja sam tu pjesmu htio poslije opet da snimim u nekom novom muzičkom ruhu. Ali imam jednu lošu naviku, a to je da se ne volim ponavljati.
A, tom drugom pjesmom „Kad bi žene išle u vojnike“ nekako sam proračanski najavio da danas žene mogu da idu u vojsku. A ja sam uvijek bio za to da svaka žena treba da ima pristup svim segmentima života kao i svaki mušakarac. Ja sam uvijek bio za to da se žena uvijek pita, jer ima jako mnogo pametnih žena i trebamo ih podržavati.
Poznati ste kao veliki sevdalija, ljubitelj sevdaha i pjesama sevdalinki?
– Da tako je i, sevdah je nešto posebno, moje godine provedene u Sarajevu i druženje sa tadašnjom estradom je nešto nezaboravno. Ja sam još tada trebao da snimim jedan album sa Draganom Stojkovićem Bosancem „Da je meni tri života“, ali se onda desio rat. Ja sam otišao u Njemačku i moja karijera je onda krenula nekim drugim putem. Ali, nastavak slijedi. Odabrat ću deset pjesama, Bosanac će da dođe u Zagreb, zatvorit ćemo se pet dana i raditi na pjesmama. Ne samo što on nosi nadimak Bosanac, već i zbog toga što je vrhunski intelektulac, vrhunski muzičar i što je najbitnije, to je čovjek koji sevdah osjeća sto posto.
Životni pravci
Draganova kćerka Điđa veoma rado pjeva Vaše pjesme na svojim nastupima?
– Ona je veoma talentirana djevojka, fakultetski obrazovana. Điđa pripada generaciji ljudi koji imaju svoje životne pravce, koji veoma dobro znaju šta hoće od života. Ja vjerujem da će ona uspjeti, ali mislim da je njoj malo teže prije svega što je kćerka Dragana Stojkovića Bosanca. Svi misle kao lako je njoj, ali mislim da ona prije svega gleda neke svoje pravce. Da želi da bude autentična i napravi ili stvori svoj jedinstveni stil pjesme. Svaki pjevač treba da kaže, da ima svoj stav i stil i tu više nema nikakvih problema.
Bato Šišić (Naj portal)